Je li vam stalo do tudjeg misljenja?
Svima nama je u većoj ili manjoj mjeri stalo do tudjeg mišljenja. Iako ćemo to poricati, malo ko, ako i iko, nikad nije pomislio šta li neko drugi misli o njemu. Kod nekih ljudi to je uhvatilo veliki mah, da sve svoje odluke filtriraju kroz to da li će ih njihova okolina odobriti.
Mislim da mi se do sad nikad nije desilo da sam čula da neko kaže "meni je stalo do tudjih mišljenja." Kad god se slične teme pomenu većina će demonstrativno reći "meni nije stalo šta će ko reći." Ali da li je to tako?
U većini slučajeva nije. Osoba možda nije ni svjesna da ipak na ovaj ili onaj način pridaje značaj onome što ce neko drugi reći. Toga je veoma lako postati svjesan. Svaki put kad ne kažete ili ne uradite apsolutno i stopostotno ono što želite, vi imate podsvijesni strah da vaša akcija ne bude osudjena i odbačena od okoline.
To nam je kao ljudskoj vrsti urodjeno. U samim nastancima ljudske rase, bili smo u plemenskim zajednicama. To nam je osiguravalo opstanak. Kako je inteligencija i svijest rasla, plemena su dobijala vodje i pravila koja su morala da budu poštovana. Ko ne bi poštovao bio bi izopšten, a to bi najčešće znacilo smrt. U bukvalnom smislu.Zato u našem primitivnom dijelu mozga uvijek postoji strah da ako budemo odbačeni od grupe to predstavlja opasnost po naš život.Tako da nema nikakve sramote u tome da uvijek, makar samo na sekund, pomislimo šta će neko reći za nas, jednostavno nam je mozak tako naštelovan. Toga treba postati svjesan. I to je sasvim dovoljno.
Tudja mišljenja postaju problematična onda kad nas onemogućavaju da budemo ono ko istinski jesmo i da radimo ono šta istinski želimo.Dakle, jedno je pomisliti na osudu drugih i ipak uraditi po svom a sasvim drugo ne raditi po želji zbog straha od osude.
Istina je da smo svi jedinsteni. Došli smo na ovaj svijet da bi bili autentični. Jer bivajući autentični ispunjavamo svoju svrhu. A jedini način da budemo autentični je da pratimo svoj unutrašnji glas koji nas usmjerava. To u suštini nije ni malo teško. Emocije su tu da nas upute. Gdje se osjećate loše to je znak da tu ne treba da budete. To osjećanje da ste lošte vam je indikacija gdje treba da idete. Uvijek vas loše upućuje ka dobrom jer vam jasno pokazuje šta ne želite i tad vam postaje jasnije šta zapravo želite. Medjutim, često sam svjedok da ljudi znaju da uporno godinama , čak i decenijama istrajavaju tamo gdje im je loše. Bilo to posao, brak, porodični odnos i sl. I vrlo često je strah od osude okoline presudan da osoba istrajava u stanju koje je, u nekim ekstremnim slučajevima, bukvalno nepodnosivo.
Često, strahujući od osude okoline mi čak ni nemamo jasnu sliku u glavi ko čini tu okolinu. Nije upitanju neka odredjena osoba ili grupa ljudi, već generalno apstraktna skupina ljudi, od kojih većinu dobro ni ne poznajemo, ako i poznajemo uopšte. To su najčesce ljudi koji kvalitetom svog života ne mogu da pokažu da znaju kako treba uspješno živjeti. Jer da znaju sami bi vodili bolje živote. Ali ako svoje odluke filtrirate kroz njihova mišljenja, tj da dobijete njihovo odobrenje, jedine rezultate koje ćete dobiti je da živite poput njih. Da li želite da živite kao većina ljudi? Pretpostavljam da ne. Ljudi koji žive živote istinski vrijedne življenja, žive autentično. Žive po svojim pravilima. Nikom loše ne rade ali nikog ni ne pitaju šta i kako treba, prate svoj unutrašnji glas, oslanjaju se na svoje emocije, ne rade nešto što ne žele i uvijek idu u pravcu onoga što žele. Oni shvataju da su dobili ovaj život da ga istinski prožive i ne gube ni jednog trena vagajući da li će njihove odluke i akcije da budu odobrene ili odbačene od strane okoline.
Kako postati takav?
Postanite svjesni šta sve radite, jer se od vas to očekuje, a to istinski ne želite da radite. Napravite spisak. Upišite sve što radite a da u vama izaziva negativne emocije. To može biti da obavljate posao za koleginicu koja to izbjegava, ili pomaganje rodjacima u čuvanju djece, ili pozajmljivanje novca prijatelju koji ga nikako ne vraća... Napišite sve čega možete da se sjetite.
Kad ste sastavili spisak vidite šta od toga možete prestati da radite. U suštini možete u jednom trenutku prestati da radite sve što je na vašem spisku, ali iz ličnog iskustva, pretpostavljam da će vam trebati malo vremena. Tako da odaberite one najjednostavnije stvari i kako budete sve više i više postajali samopouzdani vezano za ovaj proces tako će doći trenutak da sve stvari sa spiska budu apsolutno ukinute.
Sledeći spisak koji želim da napravite je spisak stvari koji želite da uradite. To može biti da častite sebe komadom garderobe ili drastično promijenite frizuru ili stil oblačenja, promijenite posao, ostavite partnera... Kao i u prethodnom slučaju, počnite od najjednostavnijih stvari i lagano idite ka većim.
Primijetićete da kako budete funkcionisali na ovaj način da će vam sve lakše i lakše biti da odbijate sve što vam ne prija a da ce biti sve više i više prilika da u vaš život budu stvari koje vam prijaju.
Život brzo prolazi i kad prodju sve godine koje su vam namijejene za život, nećete se kajati što ste nešto uradili, već ćete se kajati što ste propustili priliku onda kad vam je data.
Uživajte u životu,
Katalena
