Metoda kreiranja realnosti koja provjereno uspijeva

Našom prostorno vremenskom dimenzijom upravlja zakon privlačenja. Po tom zakonu privlačimo sve ono sa čim se vibracijski poklapamo. Možete na zakon privlačenja gledati kao na zakon ogledala koji u vašu fizičku realnost tj vaše životne okolnosti preslikava sve ono što je dio vaše unutrašnje realnosti tj vaše misli, emocije, uvjerenja i sl. I to se dešava konstantno, bez izuzetka. Shodno tome, da bi nesto manifestovali tj iskusili ga u fizičkoj realnosti morate biti na vibraciji zeljenog. Kao provjerene metode preporučuju se afirmaije i vizalizacije. Tim metodama zamišljate scenario koji želite, budeći u sebi emocije koje bi ste iskusili kad bi to istinski živjeli. Medjutim to se često ne završi uspjehom jer kako iskusiti emocije i biti na vibraciji realnosti koju nikad prije nijesmo živjeli. Zašto je to tako i kako to savladati?

Metoda kreiranja realnosti koja provjereno uspijeva
Unsplash/Warren Wong

Primjer 1 

Djevojka koju ćemo nazvati Ana želi da upozna muškarca svog života. Želi da sa njim doživi uzbudljivu romansu koja će biti krunisana brakom. Ana je upoznata sa zakonom privlačenja. Ana svakodnevno odredjeni vremenski period provodi vizualizijući kako bi ta ljubav izgledala. Takodje mnogo puta tokom dana ponovi afirmaciju "ja sam voljena i živim ljubav svog zivota ". Ali koliko god da je istrajna do promjene ne dolazi. Svaki put kad izadje iz vizualizacije sve u njoj a i oko nje govori da je idalje sama. I koliko god puta afirmaciju ponovila jedan tanani glasic u njoj se suprotstavlja toj afirmaciji govoreći "sama si, sama si,sama si..." 

Ako pogledamo Anine bivše veze, vidjecemo da su to bile kratkotrajne veze koje nijesu imale budućnost i u kojima njene potrebe nijesu bile zadovoljene. Uvijek je odlazila iz takvih veza sa uvjerenjem da je ljubav teško pronaći. Veoma često joj se desi i kad je neki muškarac pozove da izadju i bolje se upoznaju bez razmišljanja to odbije ubijedjena već zna kako će se završiti. 

S obzirom da njeno predominantno unutrašnje stanje nije vibracijski na nivou ljubavi koju želi, zakon privlačenja/ogledala upravo to manifestuje u njenoj fizičkoj realnosti. 

Primjer br 2 

Miloš je odrastao u veoma siromašnoj porodici. Novca nikad nije bilo dovoljno. To je bila mantra njegovih roditelja, koju je bar jednom dnevno čujao. On uopšte nije sumjao da je tako jer je sve u njegovoj realnosti potvrdjivalo da novca nema dovoljno. Odrastajući naleteo je na odredjene knjige i videa koja su nudila upravo ono što je njemu trebalo. Novac. I to kako? Veoma jednostavno. Samo treba da zamislja bogatstvo, kuće, automobile, putovanja i sve će prije ili kasnije dobiti. Oduševljen novim idejama nije oklijevao ni časa. Svakodnevno je maštao i maštao i maštao sve što želi. Ali, iako bi u svojoj mašti vidio veliko bogastvo, kad bi mu stigli računi osjećao je zebnju hoće li ih moći platiti. Iako mu je obuća bila pohabana, žao mu je bilo kupiti novu, jer bolje da to malo novca što ima prištedi. Iako je skoro pa svakodnevno čitao tekstove i gledao videa koja obećavaju da će sve dobiti šta želi koristeći se zakonom privlačenja, nekako nije uspijevao da se oslobodi one mantre koju je čitav život slušao i koja se konstantno potvrdjivala: novca jednostavno nema. 

I, naravno, bez izuzetka zakon privlačenja/ogledala upravo to manifestuje kao fizičku realnost. 

Zašto osobe iz navedenih primjera, iako veoma uporno rade da ostvare ono sta želje, ne dobijaju nikakav rezultat?

Razloga je nekoliko.

Prvo djevojka koja nikad nije iskusila šta znači kvalitetan odnos i ljubav, koja je neizostavni dio tog odnosa, koliko god afirmirala i vizalizirala ne može dosegnutu vibraciju na kojoj bi se takva veza nalazila. Jednostavno ona tu nikad nije bila i vibracijski ne zna kako je biti u kvalitetnom ljubavnom odnosu.

Momak koji samo za siromaštvo zna ne može osjetiti vibraciju bogatstva. Jednostavno ne zna kakva je realnost čovjeka koji ima sav novac koji želi.

Druga stvar je identitet, koji možemo definisati kao skup svega onoga što mi mislimo da jesmo. Dakle identitet se temelji na uvjerenjima koja prethode akcijama koje mi sprovodimo u svakodnevnom životu. Dalje, te akcije se manifestuju kao naša fizička realnost. Gledajući, onda, tu realnost dobijamo potvrdu svog identiteta/uvjerenja.

U sklopu našeg identiteta, dakle, idu naša uvjerenja, naše misli, emocije, konkretne akcije i zato je naš identitet toliko jaka tačka privlačenja na koju djeluje zakon privlačenja/ogledala.

Kad je Ana upitanju, nekad davno, u djetinjstvu stekla je uvjerenje da je ljubav teško imati. To je postalo dio njenog identiteta. Odrastajući i imajući loše veze, Ana je konstantno jačala svoje uvjerenje da ljubavi nema. Zakon privlačenja/ogledala je njeno uvjerenje manifestovao u fizičku realnost. Posmatrajući tu realnost Ana je sve više dobijala povrdu da je njeno uvjerenje tačno. I to je začarani krug.

Isto tako, Miloševa jedina realnost, otkad zna za sebe, je siromaštvo i to je njegov identitet- on je osoba koja nema novac i sve u njegovoj realnosti to potvrdjuje.

Treći razlog je nedostatak akcije koja je u saglasju sa onim što osobe iz naših primjera žele.

Kao što rekosomo, identitet je izuzetno jaka tačka privlačenja. Naš trenutni identitet i identitet nas iz naše željene realnosti nikako ne mogu biti isti.

Medjutim, iako imamo viziju kako naša idealna realnost izgleda, naše svakodnevne akcije su apsolutno u skladu s našim trenutnim identitetom i to je upravo razlog zašto dobijamo iste rezultate.

Ana svaki put kad je neko "pita kako ljubav", odgovara na isti način "ah, nisam ja te srece". Čak i kad je neko pozove u izlazak, ona to odbije. Odavno nije kupila novu haljinu ili promijenila frizuru. A članska karta za teretanu je davno istekla. Večeri, posle posla, najčešće provodi ispred televizora.

Miloš nosi staru, pohabanu obuću. Kaput godinama nije promijenio. Sa svakim eurom, koji treba da da, se veoma teško rastaje. Dajući novac iznova proživljava osjećaj gubitka i strah, da li će ga opet imati. Računi su mu veliki izvor stresa. Šta ako ovog mjeseca ne bude imao da ih plati?

U oba ova primjera vidimo dvije osobe koje imaju odredjene želje, apsolutni potencijal da ih ostvare, ali do željenih ishoda ne dolazi. Uporno rade na manifestovanju, al  vibracija željenih realnosti im ostaje nedostižna. Identitet se drži trenutne realnosti i dovodi do akcija koje tu realnost konstantno potvrdjuju, što dovodi do jačanja identiteta. I tako sve u krug.

Kako izaći iz tog začaranog kruga?

Jedna od metoda koja daje fenomenalne rezultate je metoda "Najpribližnije vibracije". To konkretno znaci da u vašim meditacijama, afirmacijama i vizualizacijama se fokusirate na nešto što je najpribližnije vašoj željenoj vibraciji a što vam je iskustveno i vibraciono dostupno.

Ana koja nije imala ljubav u partnerskim odnosima i jednostavno ne može u vizualizaciji dostići to stanje, umjesto toga treba da postavi sebi pitanje : šta je još(osim partnerskog odnosa) ljubav. Intuitivno odgovor će stići u vidu slike, misli, emocije. Možda joj dodje slika iz ranog djetinjstva kad joj je mama davala upravo spremljene, tople kolače. Možda osjeti kako se tad osjećala voljeno i bezbrižno, sigurna u krugu porodice. Kao i svaka žena, Ana želi da se osjeti zaštićeno kraj svog muškarca. Kada u vizualizaciji zatraži najbliži mogući osjećaj zaštićenosti dolazi joj slika kako je brat zaštitnički grli i krije iza sebe, dok prolaze kraj komšijinih pasa.

Ana se tom trenutku vibraciono poklapa sa, u početku mislima a ako bude istrajna i sa okolnostima, dogadjajima i ljudima koji u sebi imaju tu vibraciju ljubavi i sigurnosti.

Redovno vježbajući ovu vrstu meditacije ona sve više i više ustaljuje sebe u tom osjećaju ljubavi, a zakonom privlacenja je garantovano da se njena vibracija oslikava u fizičkoj realnosti. Kako Ana dobija sve više i više dokaza ljubavi, koji dolazi iz raznih izvora, postepeno dolazi na vibraciju ljubavi partnerskog odnosa koji dugo želi.

Što se Milosa tiče, on sebe treba u svojoj meditaciji na temu obilja da zapita kad je posledji put osjetio pozitivnu emociju kad je novac upitanju. Dolazi mu sjećanje kad je, prije nekoliko godina, iskrsao neki dodatni dobro plaćeni posao. Mnogo se umorio ali je zadovoljstvo zbog više novca bilo nemjerljivo. U svojoj meditaciji Miloš treba što više može da svjesno osjeća to nekadašnje zadovoljstvo. Svaka emocija ima svoj fiziološki osjećaj u tijelu, tako da Milos svjesno postaje jedno sa emocijom imanja.

Sledeća stvar koja će pomoći Milošu je da treba da se fokusira na uopšteno obilje. Čega to ima u izobilju? Vazduha, drveća, voća i povrća na pijaci...

Sledeći korak je od presudnog značaja.

Akcija.

Svakodnevno.

S obzirom da su oboje, Ana i Miloš, svjesni šta žele, trebaju da sastave spisak kako bi se konkretno ponašali da žive onu realnost koju žele.

Anin spisak ide ovako:

"Da sam u partnersom odnosu više bih vodila računa o svom izgledu. Moj partner je atraktivan pa i ja želim da takva budem. Nosim modernu frizuru koja mi dobro stoji, šminkam se diskretno a garderober sam promijenila i ispunila ga  stvarima koje mi dobro pristaju. Par puta nedeljno posjećujem teretanu. Češće izlazim i sa svojim prijateljicama jer jubav koju osjećam prema partneru me ćini energičnom i voljnom da uživam i bez njega. Svake večeri u krevet idem obučena u lijepe spavaćice, jer se pored svog partnera osjećam zeljeno i seksipilno..."

Možete primijetiti da za svaku stvar sa Aninog spiska partner nije potreban.

To je ono od presudnog značaja.

U sadašnjem trenutku uraditi sve ono šta možemo da je identično sa onom realnošću koju želimo da živimo.

Radeći sve stvari sa spiska Ana u sadašnjoj realnosti počinje da mijenja identitet. Usvaja onaj identitet koji više se ne poklapa sa starom, neželjenom realnošću već se sve više i više poklapa sa novom. I djelovanjem zakona privlačenja, jer se identitet promijenio, vibracija porasla, Anina realnost počinje sve više i više da izgleda onako kako ona želi.

Hajde da pogledamo Milošev spisak.

"Da imam više novca konačno bih kupio auto, ne bih išao pješke na posao po lošem vremenu. Kupio bih novu i kvalitetnu obuću i odjeću. Svakog vikenda bih porodicu izveo na ručak u nekom lijepom restoranu. Roditelje bih čašćavao svakog mjeseca novcem i namirnicama. Umjesto da radim za poslodavca, počeo bih da radim za sebe. Ljeti bih uvijek išao na more, a zimi na planinu. Konačno bih naučio da skijam..."

Sledeći korak za Miloša je da neke od stvari sa spiska, iako zvuči strašno, uradi upravo sad. Ne mora biti sve u isto vrijeme. Umjesto da ide pješke, kad je loše vrijeme, zove taksi. Ne može u istom mjesecu kupiti i obuću i kaput. Ali sad kupuje jedno od toga. I to kupi skuplje i kvalitetnije. Možda ne može da posjeti restoran sa porodicom ali ih može izvesti na piće.

Miloš radi u sadašnjem trenutku sve ono što može a što bi radio da ima više novca. Radeći ovo u početku osjeća veliku količinu otpora. Svak put kad treba novac da, da plati, osjeća taj teški osjećaj u želudcu. Miloš je svjesan tog osjećaja ali ipak plati. Što više daje novca, više mu i dolazi i vremenom mučni osjećaj u želudcu se smanjuje, dok potpuno ne nestane.

Miloš postaje sve opušteniji u trošenju novca, njegov identitet postaje identitet osobe koja ima novca i koja ga razumno troši. Sve više i više diže svoju vibraciju a realnost sve više i više preslikava to.

Imajuci sve više povjerenja u proces, MiloŠ pravi prve korake ka pokretanju svog posla.

Nadam se da sam na ovim primjerima uspjela da pokažem da je poenta u vizalizaciji se fokusirati na emociju koja je najpribližnija onom šta želimo i koja nam je poznata i vibracijski dostižna. To mora pratiti konkretna akcija koja je van ove realnosti i poklapa se sa željenom realnošću. Znam da je to veliki korak van zone komfora ali to je neophodno da dodjete na vibraciju željene realnosti.

Potencijal je u vama ali samo i od vas zavisi da li ćete ispuniti potencijal.

Zapamtite da to niko ne može uraditi za vas.

Samo vi.

Katalena

Povezane vijesti