Moj pogled na... uspijeh
Šta je vaš kriterijum koliko ste uspiješni? Da li je to društveno utvrdjena norma koja odredjuje šta sve predstavlja uspijeh ili uspijeh mjerite po količini zadovoljstva sopstevnim životom?
Hajde prvo da definišemo šta je po kriterijumu društva okarakterisano kao uspijeh tj šta mora dostići i kakav mora biti čovijek da bi ga društvo proglasilo uspiješnim.
Mora biti: obrazovan, zaposlen, finansijski stabilan, porodično ostvaren... Lista ide dalje i dalje ali iz navedenih par primjera lako zaljučujete šta pod društveno odredjenim kriterijumima uspiješnost podrazumijevam. Osim dostignuča društvo takodje propisuje i vremenske okvire u kojima ta dostignuća trebaju biti ostvarena.
Sa druge strane ukoliko pod uspijehom podrazumijevamo visok nivo zadovoljstva sopsteveni životom, ne moramo sve kriterijume društvene uspiješnosti ostvariti da bi bili istinski zadovoljni i srećni. U ovom slučaju postavljamo sopstvene kriterijume šta za nas lično znači biti uspiješan.
Ti kriterijumi se mogu ali i ne moraju poklapati sa društvenim, bitno je da su autentični izraz naše prirode i naših želja.
Kako postaviti kriterijume?
Prateći put svojih emocija, naravno.
Recimo da se dvoumite da li da se opredijelite za slikarstvo ili za ekonomski fakultet. Vi tad stavljate akcenat na to kako se osjećate povodom obje opcije.
Opciju ekonomskog fakulteta podržavaju vaši najbliži srodnici koji su i sami ekonomisti. Oni su ubijedjeni da je za vas i vaš život ekonomski fakultet najbolja opcija. Donijeće vam uspijeh, priznanje i dobru poziciju koja sa sobom nosi veliku finansijsku dobit. Jednom riječju bićete osoba koja u društvu zauzima značajno mjesto i koja je poštovana zbog akademskih dostignuća i finansijskih uspijeha.
Medjutim vaši najbliži iako vam žele istinsku sreću potpuno zanemaruju činjenicu se da vi apsolutno užasavate činjenice da provedete godine izučavajući oblast koja vas ni malo ne zanima. Sama pomisao da ćete dane, mjesece i godine vašeg života dati nečemu što u vama ne budi ni gram strasti već naprotiv izaziva odbojnost treba da vam bude putokaz. Upravo ta emocija nezadovoljstva koja vas diskretno upozorava da je ekonomija pogrešan izbor treba da vam bude kompas.
Nasuprot tome slikarstvo je nešto u čemu uživate, sati vam ispred platna prolete kao dlanom o dlan. Slikajući osjećate se istinski živim, osjećate se kao dio veće sile koja se kroz vaš talenat izliva na platno. Tu leži vaša strast i vaše uzbudjenje.
Iako je to toliko jednostavno niko nas nije učio da pratimo put našeg uzbudjenja i naše strasti. Učeni smo da radimo ono što bi trebalo a ne ono što istinski želimo. Otuda veliko nezadovoljstvo kod većine ljudi.
U navedenom primjeru vidimo da strast jedne osobe i zadovoljstvo leži u slikarstvu dok društveno prihvaćene norme uspijeha prije leže u dostignućima iz oblasti ekonomije.
Osoba iz našeg primjera prateći svoju strast opredjeljuje se za slikarstvo.
Malo poznata činjenica je da ne možemo biti istinski uspiješni u bilo kojem poslu ukoliko se tim ne bavimo iz čistog zadovoljstva. Svi uspješni sportisti, umjetnici, glumci i sl su toliko uspiješni jer su izmedju bezbroj opcija odabrali onu koja je u njima budila strast i želju. Iako možda nije bilo uvijek lako istrajavali su radom i disciplinom jer su znali da ni u jednoj drugoj oblasti ne bi, uprkos poteškoćama koje su neminovne, bili zadovoljni i ispunjeni.
Tako da ukoliko su vaši kriterijumi uspiješnosti poklapaju sa društvenim normama, samo naprijed, pratite ih i nećete pogriješiti. Ali ako vaše zadovoljstvo leži u nekim nekonvencionalnim oblastima i stilovima života budite hrabri i opredijelite se za njih. Život je previše kratak da ne bi smo u njemu uživali i radili ono što nas istinski ispunjava.
