Mračna strana emptije
Vikipedija kaže da: *Empatija (od grč. εν — u; i grč. παθος — osjećanje, strast) doslovno označava uosećavanje, uživljavanje. Empatija podrazumijeva sposobnost da se emocionalno razumije šta druga osoba doživljava. U suštini, to je stavljanje u tudju poziciju i doživljavanje tudjih osjećaja.
Radeći u školi ne mogu a da ne primijetim koliko se radi na tome ne bi li se empatija u što većem nivou razvila kod djece. Pominje se kao jedna od najpoželjnih osobina koje dijete može usvojiti. U skladu sa tim primjenjuju se razna sredstva ne bi li djeca prije svega shvatili šta empatija predstvalja a onda kod sebe njegovali vrijednosti u skladu sa njom.
Tom procesu zamjerke nemam. Emaptija zaista jeste jedna od najljepših osobina koja nas može krasiti. Sposobnost da osjetimo tudje emocije, da istinski doživimo šta druga osoba doživljava može biti kamen temeljac u očuvanju naše vrste koja je kroz istoriju prečesto, upravo zbog nedostatka empatije, pokazala sklonosti ka samouništenju. Medjutim, istina je da malo ko kad je empatija upitanju ode malo dublje ispod površine i istinski spozna mehanizme njenog nastanka.
Izuzetno jaka empatija nastaje kao odbrambeni mehanizam.
Bili toga svjesni ili ne malo ko od nas je odrastao u stabilnom porodičnom okruženju. Naši roditelji u nemogućnosti da se na kvalitetan način nose sa svojim emocijama nisu, koliko god to željeli, uspijevali da stvore bezbjedno okruženje za naš pravilan psiho-emocionalni razvoj. Nihove emocije su vladale njima dok pri tom mi nismo uspijevali da imamo kontinuitet pažnje, ljubavi, zadovoljenja potreba i sigurnosti koja nam je bila prijeko potrebna.
Boraveći u takvom okruženju morali smo kao mehanizam odbrane razviti istančanu sposobnost prepoznavanju njihovih emocija ne bi li tako, onda kad njihovo emotivno stanje nije stabilno, prilagodili svoje ponašanje i time sačuvali osjećaj sigurnosti. Što je tokom našeg odrastanja češće bivalo potrebno da osjećamo tudje emocije i prilagodjavamo svoje ponašanje time je empatije postajala sve jača i jača.
Jednom kad je visoko razvijena empatija postala trajni dio nas više nismo mogli a da ne budemo takvi. U svim odnosima primjenjujemo isti pristup: pazeći da ne izazovemo tudje negativne emocije prilagodjavamo svoje ponašanje.
Da bi smo uvidjeli da li je količina empatije koju posjedujemo zdrava ili ne moramo da posmatramo sebe i svoje reakcije. To je neophodno jer ukoliko je naša empatija prenaglašena možemo se često naći u situacijama u kojim ne bi li izbjegli tudje negativne emocije ne postavljamo dovoljno čvrste granice.
Primjer I: Anina drugarica je izgubila psa. I sama posjedujući psa Ana osjeća veliku uznemirenost dok sluša drugaricu preko telefona kako očajava. U tom trenutku razumijući šta drugarica osjeća i saosjećajući se sa njom Ana nudi svu moguću pomoć u potrazi za nestalom životinjom.
Posmatrajući ovaj primjer vidimo da ematija koja se javlja u navedenoj situaciji predstavlja prirodnu reakciju na patnju drugog ljudskog bića. Ana ne samo da se saosjća sa prijateljem već baš zbog razumijevanja emocija instinktivno zna da je pomoć nepohodna i ona upravo to prijatelju nudi. Primjer nam pokazuje zdravu količinu empatije.
Primjer II: Minu je koleginica upitala da sjutra umjesto samo svojih obaveza na poslu završi i njene, jer ona mora ranije kući ne bi li dočekala goste. Mina zna da koleginica iako ne laže da mora ranije kući koristi situaciju da svoj posao koji može završiti prebaci na nju. Mina ne želi da se prihvati tudjeg posla ali znajući koliko će se njena koleginica negativno osjećati zbog odbijanja, ona ne bi li izbjegla da osjeća tudje emocije pristaje da uradi neželjeno.
U ovom primjeru vidimo da Mina ima visoko razvijenu empatiju. Ona bi u sebi osjećala negativne emocije koje bi njeno odbijanje izazvalo kod koleginice. Ne mogavši da se nosi sa velikom količinom tudjih negativnih emocija ona pristaje da radi ono što ne želi. Ta odluka u njoj isto tako budi negativne emocije ali njoj je lakše da se nosi sa svojim negativnim emocijama nego sa tudjim koje bi ona na neki način izazvala. Uočavamo Mina da ne bi nekog uznemirila i izazvala mu neprijatnost prilagodjava svoje ponašanje u skladu sa tom osobom i njenim porebama a ne u skladu šta je najbolje za nju.
Ukoliko kroz posmatranje sebe uočimo da nam prenaglašena empatija na neki način izaziva probleme u medjuljudskim odnosima moramo odrediti jasno šta je naš najbolji interes i koje su naše granice i zatim djelovati u skladu sa tim pa čak i po cijeni da osjećamo tudje negativne emocije koje nastaju uslijed našeg stava.
* Izvor: https://sr.wikipedia.org
.....................................................
Ukoliko pronalazite sebe u ovom tekstu možete me kontaktirajte na:
