Pomoći ili ne pomoći, pitanje je sad...
Zašto moramo drugima dopustiti da se na putu ka uspijehu oslone na sebe i svoje potencijale?
Ja sam poslednja osoba koja će reći da svom bližnjem ne treba pomoći. Imajući razvijenu empatiju, razumijevajući i istinski se povezati sa emocijama drugog ljudskog bića je jedna od najplemenitijih osobina koju možemo imati u ovom životu. Svi problemi kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou nastaju tako što ljudi ne uspijevaju da se na dubokom nivou saosjećaju sa drugima. Povezavši se kroz saosjećanje sa nekim ne možemo a da tu osobu ne smatramo dijelom sebe.
Smatrajući nekog dijelom sebe ne možemo zlo da mu činimo jer bi tad i mi patili. Isto tako ne možemo a da mu dobro ne želimo i kad smo u prilici to dobro pokažemo kroz pomaganje. Kad pogledmo, temelj svake religije čini ideja da moramo probuditi iskru božanskog u sebi. Jednom probudjena iskra inhibiše svo zlo i podstiče dobro koje može da se usmjeri ka drugoj osobe koja posjeduje, bila toga svjesna ili ne, istu tu iskru. Vodeći se tom logikom zar onda nismo svi jedno?
Medjutim, razgovarajući sa prijateljem koji je inspirisao ovaj tekst i posmatrajući sebe, ne mogu a da ne izvedem zaključak da je ponekad najbolja stvar koju možemo da uradimo za nekog ta da mu ne pomognemo. Pri tom ne mislim da mu odmognemo već jednostavno da se ne miješamo u njegov životni put.
Pišući ovo dolazi mi u sjećanje priča o čovjeku koji je posmatrao gusjenicu u fazi metamorfoze. Gusjenica je svim svojim nejakim silama pokušavala malo po malo da izadje iz čaure. U naletu saosjećanja čovijek je riješio da pomogne taj proces tako što će on otvoriti čauru i pustiti budućeg leptira u svijet. Medjutim, rezultat nije bio onakav kakvim se nadao. Gusjenica, puštena prije vremena iz svoje čaure nije dovoljno bila razvijena da bi postala leptir. Našla se u beznadežnom procijepu gdje se ne može vratiti na staro, u sigurnost svoje čaure, a nema kapacitet da se razvije u leptira. Umiješavši se u proces čovijek je onemogućio gusjenici da kroz poteškoće probijanja čaure dovoljno ojača i završi proces prelaska u leptira.
Živjeći u realnosti koja je formirana po principu dualnosti upravo kroz proživljavanje neželjenog možemo ići ka željenom. Sve ono neželjeno ima svrhu da nas usmjeri ka onom što želimo i što nam je sudjeno. Proživljavajući okolnosti kojima nismo zadovoljni i neminovno osjećajući negativne emocije koje su dio neželjenog iskustva jedini izbor koji imamo je ili da ostanemo na tom mjestu ili da tražimo način da krenemo ka onom mjestu koje će nam biti zadovoljavajuće. Vec je rečeno da je naša prostorno vremenska realnost kontrasna. To jednostavno rečeno znači da ne možemo izbjeći negativna iskustva praćena negativnim emocijama. Jedino što možemo je kroz iskustvo neželjnog naći način da odemo ka željenom.
Na tom putu nekad je presudno da imamo pomoć ali isto tako nekad je pomoć ono što nas sprečava da napravimo istinsku promjenu jer umjesto da se sami uhvatimo u koštac sa svim što nam život servira mi tražimo lakši način gdje se oslanjamo na drugog da umanji teškoće našeg puta. Lakši put nije mjesto gdje se rast i napredak dešavaju. Jer čim neko drugi nosi dio našeg tereta onemugćava nam da se razvijemo do pune veličine potenicijala koji je u nama. Samo onda kad sami potegnemo bivamo primorani da nadjemo kapacitet u sebi da iznesemo sve ono što mora biti izneseno.
Tvrdim da ne postoji osoba koja nema u sebi sve ono što je potrebno da postane apsolutni heroj sopstvenog života. Potencijal je tu u svima nama. Medjutim, ono što fali većini je vjera u sebe i sopstvene sposobnosti da teškoće mogu biti prevazidjene i da nemjerljivi uspijeh može biti ostvaren. Umjesto da fokusiramo sve svoje snage da pronadjemo način i ostvramo sve što želimo mi oslanjajući se na druge ne dovodimo sebe u dovoljno izazovne situacije koje su presudne da razvijemo svoje kapacitete. Drugi nam olakšavaju ali nam ne čine dobro jer lako i dobro često ne idu ruku pod ruku.
I kako mudro postupiti? Kako odbiti traženu pomoć? Kako ne biti čovjek i ne olakšati patnju drugog ljudskog bića? Moj savijet je pomoći u onoj mjeri u kojoj naša pomoć predstavlja kariku u lancu uspjeha druge osobe a ne olakšavajuću okolnost kojom smo navedenoj osobi onemogućili da sama nadje resenje.
.....................................................
Ukoliko pronalazite sebe u ovom tekstu možete me kontaktirajte na:
Takodje, ukoliko vam je ovaj tekst pomogao znanje možete proširiti, čitajući i sledeće:
