Koncepti koji su greškom postali apsolutna istina
Ljudska rasa blagoslovena umom i njegovim misaonim i kreativnim procesima još od samog svog nastanka polako ali kontinuirano gradila je civilizaciju. U tom procesu mnoge prirodne pojave ne bi li bile pojednostavljenje zahtijevale su da budu imenovane, klasifikovane i sistematizovane. Isto tako, nastajali su brojini problemi koji su tražili praktična rešenje. Ti procesi trajali su hiljadama godina i u tom periodu mnogo toga je stvoreno. Medjutim, ljudska rasa je zabravila razliku izmedju ljudski stvorenih koncepta i prirodnog stanja stvari. Izgubila se razlika izmedju onog što je objektivna istina i onog što je ljudski stvorena istina. Jedan od takvih, ljudski stvorenih koncepta je:
Vrijeme
Prošlost i budućnost su iluzije koje postoje samo u našim umovima. Niko nikad nije doživio niti prošlost niti budućnost van sopstvenih misaonih procesa. Postoji samo sadašnji trenutak. Isto tako godine, mjeseci, dani, sati, minuti i sekunde su ljudski smišljen koncept. Drevne civilizacije poput Maja imale su sopstveni kalendar. Dok približnu verziju ovog koji mi koristimo smislio je Julije Cezar (otud ime Julijanski). Nadogradio ga je i ušavršio papa Grgur pa se mi sad koristimo Gregorijanskim. Sistematizovanje onoga što ljudski um vidi kao protok vremena je nevjerovatno korisno ali ne predstavlja apsolutnu istinu jer osim ove sistematizacije kojom se trenutno koristimo može ih biti smisljeno još veliki broj. Da li trenutni mjesec februar postoj? Apsolutno, kao ljudski smišljen koncept. Da li februar istinski postoji? Naravno da ne. Da ne postoji ljudske rase koja ga je smislila i imenovala ne bi postojao niti on niti bilo koji drugi mjesec a ni sve ostalo vezano za vrijeme.
Svjedoci smo izučavajući istoriju da su se vodili krvavi ratovi ne bi li ljudi svoj koncept tj izmišljenu istinu u koju vjeruju odbranili od isto takve skupine ljudi koja vjeruje u drugu izmišljenu istinu. Postajalo je stvari golog opstanka čija će izmišljotina da zavlada. Milioni su u tom procesu umirali ne uvidjajući besmislenost svega. Govoreći o ovome prvo što mi pada na pamet je:
Religija
Religija predstavlja ljudski smišljen koncept koji je nastao kao potreba čovjeka da vjeruje u neki veći smisao i poredak. U samom svom nastanku ljudi su vjerovali gonjeni strahom u prirodne pojave da bi sa razvitkom prvih civilizacija došlo do formiranja prvih religija tj sistematskog i institucionalizovanog obožavanje božanstava. Prvo su nastale mnogobožačke religije koje su u odredjenim djelovima svijeta u kasnijim stupnjevima istorije zamijenile jednobožačke. Medjutim, problem je nastao kad se u sve to ljudski ego uvukao koji je pripadnost odredjenoj religiji iskoristio kao sredstvo potvrde sopstvene vrijednosti i superiornosti. U tom procesu ljudi su religiju poistovijetili sa bogom zaboravivši, ironično, da svaka religija propovijeda ljubav i milosrdje kao osnovne vrijednosti. Uslijed toga ego zaposjednuti vjernici ne biraju sredstva da dokažu kako je baš njihov bog onaj pravi. Nekima ni ubistvo za tu potvrdu ne bi bilo mrsko.
Nacionalnost
Na području svijeta gdje ja živim nacionalnost pored religije predstavlja veliki problem za dobrobit ljudi i to je u isto vrijeme i tragično i komično. Komično je to što dolazi do sukoba oko toga koja je nacija "prava" a koja "izmišljenja" i nemogućnosti ljudi da uvide da ne postoji "prava" nacija i da su sve nacije koje postoje ljudski smišljeni koncepti tj sve su izmišljene. Ni jedna nacija ne postoji kao nerazdvojivi dio prirodnog sistema planete Zemlje. Nema te individue na ovom svijetu koja u ovom trenutku pripada bilo kojoj naciji, koja da ima nekim slučajem sredstvo da dodje do samog nastanka svoje krvne linije ne bi došla do onog mjesta u prošlosti kad nacije nisu ni postojale već samo primitivni plemenski savezi. Nacija je ništa drugo do grupa ljudi koja sebe zove izmišljenim imenom koja živi na teritoriji kojoj su dali isto tako izmišljeno ime. Tragično u svemu ovome je da ljudu spremni da ginu ali i da ubiju da odbrane izmišljotinu zvanu "nacionalnost". Gajim nadu da će ljudska rasa doći do tog stupnja u razvoju kad će jedina nacionalnost biti "pripadnik planete Zemlje". U tom slučaju svi bi smo bili zemljaci pa ne bi imali razloga da se mrzimo i ubijamo.
Za sve one koji žele da svoja vjerovanja provuku kroz sito i rešeto objektivnosti i istine neka se zapitaju da li koncept u koji vjeruju uvijek i u svakom trenutku predstavlja jednu jedinu nepokolebljivu i uvijekprisutnu istinu? Jer pod apsolutnom istinom se može smatrati samo ono što je oduvijek bilo i što će uvijek biti istinito bez obzira postoji li neko da tu istini primijeti i imenuje. Tako na primjer da je sve energija čak i ako to ne vidimo je nešto što je od samog nastanka planate apsolutna istina i na to ništa uticati ne može. Čak i da ne postoji čovjek da to primijeti energija ostaje energija. Dok sa druge strane nacionalnosti, religije i slični koncepti koji tokom duge ljudske istorije doživaljavaju uspone i padove, nastanke i nestanke da li su u svakom mogućem trenutku i formi istinite?
Ne bih baš rekla.
