Razumijem strah
Razumijem strah kao mehanizam koji je nastao evolucijom ljudske rase i predstavlja prirodnu i sasvim normalnu reakciju kada se nalazimo u okolnostima koje mogu ugroziti našu bezbjednost ili opstanak. Izuzetno je koristan jer osim što nas upozorava na opasnot takodje dovodi do brže reakcije. Ove vrste straha čak i kad bi smo htjeli ne bi mogli da se otarasimo jer je dio biologije našeg tijela. Medjutim, iako zanimljiva ova tema neće biti predmet mog današnjeg interesovanja. Pričaću o drugoj vrsti straha.
Razumijem da je jedna od uloga našeg mozga da nas čuva na bezbjednom. A bezbjedno je sve ono što je poznato. Ono što nije poznato mozak klasifikuje kao opasnost i mi strahom reagujemo na tu stvarnu ili umišljenu opasnost. Bitno mi je da naglasim da kao izvor opasnosti uslijed toga što je nepoznato biva označeno bukvalno sve sa čim ranije nismo imali iskustva ili sa čim vezujemo neka neprijatna iskustva.
Razumijući način funkcionisanja mozga razumijem zašto možemo na potpuno bezazlene situacije imati veoma velike strahove. Bezazlene su sa objektivne tačke gledišta dok osobi koja ima strah subjektivno takva vrsta situacije nimalo nije bezazlena. Posmatrajući realnost korz filter straha stvari djeluju mnogo gore i opasnije nego što zaista jesu. Odluke i ponašanja sa pozicije straha nikad ne mogu biti ispravne jer se ne formiraju na osnovu objektivne realnosti već na osnovu subjektivnog straha koji mijenja doživljaj realnosti.
Proživljavajući ovu vrstu straha mnogi od nas mogu u životu stagnirati ili čak nazadovati. Vodeći se nesvjesno tim da sve ono što je nepoznato može biti uzrok opasnosti odbijamo ponude i prilike koje nam mogu unaprijediti život. Plašeći se neizvjesnosti traženja novog posla ostajemo na radnom mjestu koje je slabo plaćeno. Plašeći se života u dalekoj zemlji odbijemo posao koji u dubini duše želimo. Plašeći se mišljenja okoline živimo život koji se od nas očekuje a ne onaj koji istinski želimo. Plašeći se samoće ostajemo u odnosima gdje naše dostojanstvo biva gaženo svakodnevno. Primjera je bezbroj...
Polako smo došli do onog dijela koji ne razumijem.
Ne razumijem zašto dozvoljavamo strahu da vlada nama. Ne razumjem zašto dopuštamo da on bude jači od našeg zdravog razuma. Ne razumijem zašto dopustimo sebi da povjerujemo svakoj misli koja nam pada na pamet i koja nas nastoji ubijediti da je najbolje držati se sigurne zone. Odbijam da razumijem osobu koja dopušta da strah bude kriterijum po kojem donosi odluke.
Strah kao reakcija na nepoznato i neugodno će uvijek biti prisutan u nama kako onda kad smo stvarno u opasnosti tako i onda kad trebamo da idemo van zone sigurnosti. Medjutim samo zato što je prisutan to ne znači da moramo da se vodimo njim. Mi imamo moć da i uprkos strahu uradimo ono što objektivno jeste dobro za nas i naš životni put. Strah može biti prisutan na svakom koraku koji nas vodi u nepoznato ali bez obzira na njega mi idalje možemo napraviti svaki od neophodnih koraka da bi došli tamo gdje želimo da budemo.
Bitno je da se zapitamo ko vlada, naša slobodna volja ili strah?
.....................................................
Ukoliko želite pomoć na putu prevazilaženja straha kontaktirajte me na:
Takodje, ukoliko vam je ovaj tekst pomogao znanje možete proširiti čitajući i sledeći:
.jpg&w=250)
