Moć značenja
Jedna od najljepših rečenica koju sam čula je ta da je nauka praktični jezik duhovnosti. Nauka nas uči da je sve relativno. Medjutim ,nesvjesni kakvi najčešće jesmo pridjemo veliki značaj svojim mišljenjima i stavovima smatrajući ih apsolutnom istinom pri tom ni malo ne uzimajući relativnost naše realnostu u obzir.
Tražim od vas da zatvorite oči i da zamislite okean. Nepregledni, plavi, divlji, prelijepi okean. Ovo je bar moja slika okeana. Vaša može biti beskonačna, strašna, mračna, opasna slana voda. Neko treći može imati treću sliku u glavi kad se pomene okean. Sledeće što tražim je da zamislite da vi ne postojite, niti da postoji ijedno ljudsko biće na našoj planeti koje bi moglo da gleda u okean.
Kakav bi taj oken tad bio? Da li bi se čak i zvao okean, da li bi bio plav, lijep ili strašan? Ne. Jednostavno bi bio. Jednostavno bi postojao. Oznake "lijep", "plav", "opasan" su naša značenja koja pridajem tom okeanu. To su naši koncepti kojim označavamo nešto što je samo po sebi neutralno.
Okean je apsolutno neutralan. Mi smo ti koji mu pridajemo razna značenja u zavisnosti sa našim uvjerenjima, stavovima i misljenjima. To radimo sa svim što nas okružuje. Vremenske prilike, drugi ljudi, zatim dogadjaji u svijetu i našem životu su sve neutralni dogadjaji kojima mi pridajemo dobro ili loše značenje.
Sa ljudskog stanovišta, postoje stvari koje su univerzalno prihvaćene kao dobre i one koje su univerzalno loše jer živeći u dualnoj realnosti proživljavajući loše usmjeravamo se ka dobrom. Ali sa stanovišta Univerzuma, dobro i loše su dvije strane istog novčića. Dualnost je iluzija naše realnosti koja na većim nivoima svijesti biva raspršena kao dim. Spoznaje se Jednost.
Većina ljudi će rat okarakterisati kao loš. Medjutim, oni koji ga započinju će ga okarakterisati kao dobar, smislen i razložan. To je najbolji pokazatelj da su oba mišljenja tačna i da zavise od stanovišta gledanja. Svakom je svoje mišljenje tačno i ispravno.
Djelovanjem zakona privlačenja koji ima tu funkciju da našu unutrašnju realnost-naše misli, emocije, uvjerenja i sl manifestuje kao našu spoljašnju realnost, dakle kao konkretne životne dogadjaje, naša misljenja se konstantno manifestuju i time dovode do potvrdjivanja i jačanja istih.
Osoba koja je sklona sujevjerju sretanje crne mačke doživljava kao znak loše sreće. Dakle neutralnom dogadjaju, kao što je sretanje mačke, osoba pridaje loše značenje tj da je to siguran znak da će se nešto ružno desiti. Ta osoba, djelovanjem Zakona privlačenja to uvjerenje/značenje manifestuje u svojoj realnosti kao nemili dogadjaj. Osoba koja prati svoje snove, sanjajući neki odredjeni san i pridajući mu loše ili dobro značenje, upravo pridavanjem takvog značenje dovodi do rezultata koji je u skladu sa pridatim značenjem. Ista stvar je sa srećnim ili nesrećnim brojevima, ljudima koji su nam maler ili talični...
Sve te pojave su apsolutno neutralne ali pridajući im dobro ili loše značenje mi im takoreći dajemo moć da budu baš to za šta ih smatramo.
Do sad je već postalo očigledno da su značenja apsolutno relativna i da variraju od osobe do osobe, od kraja svijeta do drugog kraja svijeta, od naroda do naroda. Na primjer u nekim kulturama ženska kosa je slavljena kao najljepši i najženstveniji dio tijela dok je u drugim grijeh i sramota pokazati kosu van kruga najbliže porodice.
Značenja koja pridajemo mogu biti naročito opasna kad čitav narod jedne oblasti ili zemlje dajući odredjeno značenje drugom narodu, počne na njih da gleda kao na neprijatelje i time izazove enormne konflikte sa užasnim posljedicama. Ljudi su spremni na najgora djela da odbrane svoje značenje, smatrajući ga ugroženim od strane ljudi koji se ne slažu. Naci Njemačka je savršen primjer.
Cilj ovog teksta je da što praktičnije pokaže da su značenja relativna i promjenjiva. To znači da se značenja koja ne koriste ili čak škode mogu promijeniti u ona konstruktivna.
Kako započeti taj proces?
Prvi korak je svjesnost. Posmatrajmo sebe kao što bi smo posmatrali drugog. Moramo primijetiti kojim situacijama dajemo kakva značenja. Realnost je da smo skloniji da dajemo negativna značenja mnogo češće nego pozitivna. Sledeći put kad uhvatimo sebe da označavamo nešto kao loše moramo se zapitati koje bi značenje radije dali tom dogadjaju. Ukoliko je teško nekoj situaciji dati čisto pozitivno značenje tj ako primijetimo da u to pozitivno značenje ne vjerujemo tad treba pronaći neko najpribližnije i najvjerovatnije.
Na primjer, osoba koja je izgubila posao po inerciji tom dogadjaju daje veoma loše značenje. Medjutim, u tom trenutku ona postaje svjesna da je tom dogadjaju dala veoma negativno i emotivno teško značenje: "propala sam, šta ću sad da radim?!" S obzirom da je svjesna kakvo je značenje tom dogadjaju pridala, ona će sebe da pita da li postoji neko malo pozitivnije značenje koje bi mogla ovom dogadjaju dati, da je u isto vrijeme pozitivnije ali i da može vjerovati u njega. Tada može doći ideja da ostavši bez posla imaće više vremena za svoju porodicu ili da će moći da se posveti svom hobiju. To može biti i da je ostala bez posla na kojem nije bila zadovoljna i da je ovo prilika da potraži onaj koji bi joj više odgovarao i na kojem bi bila ispunjenjija.
Izuzetno je bitno da postanemo svjesni da konkretan dogadjaj nema "prikačeno" značenje za sebe. Značenje dajemo mi. Dakle, osoba koja gubitak posla okarakteriše kao katastrofu Zakonom privlačenja u svojoj realnosti i manifestuje katastrofu. Ali ako ista osoba gubitku posla da značenje da se konačno našla u prilici da se posveti hobiju, taj hobi će da procveta. Zakon privlačenja nepristrasno djeluje i manifestuje ono značenje koje dajemo. Zato budimo svjesni značenja koja pridajemo i birajmo ih mudro.
