Moj pogled na... laganje i zašto svi lažemo
Ne kažem da je strah jedini razlog zašto lažemo ali smatram da je upravo strah temeljna emocija iz koje proističe većina laži. Ukoliko na "prvu loptu" nije očigledno kako su laganje i strah povezani, hajde malo dublje da udjemo u temu.
Došli smo na ovaj svijet potpuno jedinstveni. Skroz na skroz autentični. Medjutim socijalizacijom naučili smo šta se smije a šta ne, šta je dobro a šta pogrešno, šta se prihvata vezano za nas a šta odbacuje. Vaspitani smo tako da ono šta društvo propisuje kao ispravno pružamo tom istom društvu i tim dobijamo pohvalu i potvrdu dok ono šta društvo smatra pogrešnim odbacujemo. Ali da li istinski možemo odbaciti neki dio sebe koji je stvaran i postoji u nama samo zato što društvena struktura u kojoj živimo taj dio nas smatra neprihvatljivim.
Odgovor je da koliko god željeli da nemamo neke osobine koje se smatraju lošim mi ih ne možemo u sebi uništiti.Možemo ih samo potisnuti ili svjesno se ne ponašati u skladu sa njima.
Kakve ovo veze ima sa uzrokom laganja?
Pa zapravo odbacujući djelove sebe koji nijesu društveno prihvatljivi mi počinjemo da se branimo laganjem. Do odbacivanja dolazi jer je prisutan strah da to ko istinski jesmo nije dovoljno dobro da budemo voljeni i prihvaćeni. A naša biološka potreba kao ljudske vrste je da budemo voljeni i prihvaćeni. I za to smo spremni da istinu o sebi. zamijenimo lažima. I tako malo po malo laž postaje naša svakodnevnica. Lažemo i dajemo lažnog sebe jer se plašimo da bi naše pravo lice bilo odbačeno. Laži nam služe da stvorimo masku koja se od nas traži i očekuje.
Najbolji primjer za to je čuvena rečenica "Ja nikad ne lažem" što je apsolutna laž. Paradoksalno zar ne?! Lažemo da ne lažemo. Društvo laž označava kao veoma lošu osobinu i mi svjesno lažemo da ne lažemo da bi dorasli kriterijumu koje je društvo propisalo.
Postaje jasno zašto strah smatram temeljnem laganja.
Kaže se da je najružnija istina ljepsa od najljepše laži. Ali da li je to baš tako? Društvo često ne dopušta da istina prodje nekažnjena jer reći istinu često nosi sa sobom posledice sa kojima nijesmo spremni da se nosimo. Tražimo istinu a onda kad je dobijemo iskoristimo saznanje da ga okrenemo protiv onog ko je bio iskren i tim tu osobu naučimo da je opasno govoriti istinu. Npr roditelj traži istinu od djeteta da bi kad bi je dobio kaznio dijete za učinjeni prekršaj.
Postavlja se pitanje da li ikad istinski možemo prestati da lažemo. To je pitanje na koje je odgovor najvjerovatnije ne. Ali možemo postati svjesniji svojih laži. Od onih tananih mijanjanja prave verzije dogadjaja ne bi li priča bila uzbudljivija i pompeznija a mi važniji i bitniji do krupnih laži čije otkrivanje sa sobom nosi trajne posledice. Postanite svjesni na dnevnoj bazi svake svoje laži. Prebrojite ih. Svaki put kad makar i najmanju laž kažete svjesno uhvatitete sebe "opet sam to uradio/la, opet sam slagao/la"
Kako svjesnost bude rasla hvataćete sebe i prije nego što izreknete laž da se spremate da to uradite. I tad se dešava čudo. Postali ste svjesni da se spremate slagati ali ipak odlučujete reći istinu. To je moć koja se zove Slobodna volja.
Na kraju mogu samo zaključiti ili birate da ste hrabri ili birate da lažete. Oboje u isto vrijeme ne možete biti.
