Istina kao krah ega
Razgovarajući nedavno sa starim ali novopronadjenim prijateljem o lažima čula sam jednu veoma zanimljivu priču o svješteniku koji se pri jutarnjoj molitvi zavjetovao da će tokom tog dana govoriti samo istinu. Što je rekao to je i učinio. Kako je dan proticao tako se svještenik susretao sa raznim situacijama koje su tražile od njega da postupi u skladu sa svojim zavjetom. Medjutim, primijetio je da ljudi nisu reagovali na najbolji moguči način. Osjećao se kao da ih istinom povredjuje i ljuti.
Mnogi od nas su ubijedjeni da vole i žele da čuju pravo stanje stvari, ali realnost je da u suštini imamo veoma malu toleranciju na istinu. Kad nam se kaže istina a ona nije u skladu sa onim što mi smatramo istinom tad nastaju problemi. Mi tad susrevši se sa onim što objektivno jeste tačno ali nije u skladu sa onim što mi smatramo tačnim osjetimo čitavu lepezu negativnih emocija usmjerenih ka osobi koja nam govori to što nam govori. To može biti bijes, ljutnja, povrijedjenost, agresija i sl.
Postavlja se pitanje šta je to što nas boli i koji dio nas istinom biva tako jako pogodjen.
Odgovor na dato pitanje je i više nego jednostavan. Ego je taj koji ne podnosi istinu a od osobe koja je donosi pravi neprijatelja. To tako biva zato što ego voli da isplete mrežu iluzija koja mu potvrdjuje osjećaj sopstvene važnosti i vrijednosti. Kad se ego susretne sa bilo čim što ugrožava njegovu bazičnu potrebu za važnošću postaje defanzivan. Negativne emocije nastaju kao posljedica odbijanja ega da spozna istinitost. Ego se usmjeravajući negativne emocije kao onom ko mu donosi istinu brani od spoznaje istinitosti i samim tim gubljenja osjećaja važnosti.
Istina je napad na ego. Nakon toga postoje dvije opcije. Ili će ego biti ojačan tako što ce odbaciti istinu i osobu koja je iznosi proglasiti za neprijatelja ili će spoznati istinu i time dovesti do sopstvenog kraha. Onog trenutka kad se ego uruši pred našim očima ostaje ništa drugo do čista svjesnost koja zauzima njegovo mjestu. Objektivno smo uvidjeli svoju iluziju i tog trenutka ona prestaje da postoji.
Sve ovo je razlog što ljudi poznati po istinoljubivosti nisu baš najpopularnije društvo. Uvijek strahujemo da svojim riječima ne probuše naš samokreirajući ružicasti balon iluzija. Medjutim, takvi ljudi su istinsko blago koje nam poput ogledala reflektuju našu pravu sliku. Na nama je da spoznajući ego, koji se po pravilu aktivira kad čujemo nešto što ne želimo, ne upadnemo u njegovu zamku već da objektivno procijenimo u kojoj mjeri smo izgubili dodir sa realnošću dok svi to oko nas vide osim nas samih.
.....................................................
Ukoliko ste se pronašli u tekstu i primijetili da vas istina često zaboli, kontaktirajte me na:
