Šta reče to, moja Nataša?!?
Iako sam prosječno vrijeme na Instagramu svela na 10 minuta ipak jedan dosadan dan poput jučerašnjeg zna da me uvuče u skrolovanje. Tako sam besciljno skrolujući naletela na video gdje pjevačica Seka Aleksić govori o intevjuu u kojem je učestvovala influenserka Nataša Gardašević aka Njezvanova. U tih par desetina sekundi koliko je snimak trajao shvatila sam da je Njezvanova izjavila nešto što je naljutilo veliki broj ljudi. Odgledano me je zaintrigiralo pa sam odlučila da potražim o čemu se radi.
U pitanju je bio Natašin stav o vantjelesnoj oplodnji žena koje nisu udate ili nemaju partnere pa na taj način hoće da se ostvare kao majke.
Ko me čita zna da nikad ne ulazim, čak i kad pominjem aktuelne dogadjaje ili odredjene ličnosti, u odbranu jednog ili drugog stava već više volim da analiziram kao objektivni posmatrač pojave koje uslijed odredjenog dogadjaja isplivaju na površinu. Tako da se ni sad neću baviti da li je to što je poznata influenserka rekla tačno ili netačno, ispravno ili neispravno i da li se slažem sa njom ili ne. Moj stav je za tematiku teksta manje bitan.
Svima nama je očito da od kad je internet postao dostupan svima a pogotovo kroz širu upotrebu društvenih mreža i ju tjuba, zatim sa nastankom podkasta i ostalog svako može javno da iznese svoje mišljenje. I to je sasvim okej. Isto tako je očito da svako može da ima svoje mišljenje na bilo koje iznijeto mišljenje i to je sasvim okej. Medjutim, postavlja se pitanje gdje podvući granicu jer svjedočimo velikim ekstremima gdje svako govori sve što mu pada na pamet a sa druge strane pojavljuju se mase uvrijedjenih i što je najgore agresivnih ljudi na nečije stavove i mišljenja.
Hajde za početak da porazgovaramo o mišljenjima.
Ko nas je i kad ubijedio da kako svoja tako i tudja mišljenja shvatamo toliko ozbiljno?! Ukoliko zastanemo na tren i zapitamo se zdravorazumski i objektivno ne možemo a da ne uvidimo da kako naša tako i tudja mišljenja i nemaju neki veliki značaj. Za ljude napumpanih ega reći im da im mišljenje bas i nema neku vrijednost i značaj je ravno rukavici bačenoj u lice, a svi znamo šta to znači. Medjutim, uzimam slobodu da upravo to kažem, da tudja mišljena ne smatram za previše ozbiljna i bitna jer počinjem od sebe. To jednostavno znači da ni svoja mišljenja ne shvatam previše ozbiljno.
Ako udjemo malo u dubinu shvatićemo da reći na primjer: "Nebo je tokom vedrih dana plavo" mi nismo izrekli svoje mišljenje već smo izrekli nepobitnu činjenicu. Medjutim, reći: "Žene treba da se udaju prije tridesete godine" tad već ne iznosimo nepobitnu činjenicu već iznosimo samo svoje mišljenje. Zato hajde prvo da napravimo neophodnu razliku izmedju činjenica i mišljena. Činjenice su one pojave koje ma ko ih posmatrao vidi jedno te isto dok su mišljenja sa druge strane naš lični stav i naše lično gledište, možda čak najbolje reći, naše lično značenje koje dajemo odredjenoj pojavi. Radi što boljeg razumijevanja razlike izmedju ova dva koncepta činjenica je da kiša pada ovog jutra a mišljenje je da je izuzetno depresivno to što kiša pada ovog jutra.
Sad kad je objašnjena razlika hajde da pojasnimo zašto mišljenja kako svoja tako i tudja ne trebamo uzimati za ozbiljno. Način na koji posmatramo svijet, dajemo pojavamo odredjeno značenje, uslijed toga osjećamo odredjene emocije i kao posljedica svega formiramo stavove i mišljenja je jedan izuzetno subjektivan proces i iako često možemo naći veliki broj istomišljenika to opet ne znači da je naše mišljenje univerzalno tačna činjenica. Mišljenje je jednostavno predominantni stav projektovan na svijet iz našeg ugla gledanja. A da li znamo koliko potencijalnih uglova gledanja postoji? Naravno da znamo! Beskraj!!! Pa ako postoji toliko različitih uglova gledanja na istu pojavu šta nas je ubijedilo toliko da je baš naše mišljenje ono koje je jedino tačno i pravo?
Odgovor na to pitanje je jednostavan. Ego je taj koji iz naših mišljenja izvlači osjećaj vrijednosti i superiornosti. Kad dodje do toga da mu neko kontrira da bi odbranio svoje mišljenje ne bria sredstva i tako nastaju problemi i sukobi, poput navedenog koji je inspirisao tekst.
Dakle, mi ne samo da imamo mišiljenje nego imamo i identifikaciju sa tim mišljenjem. To znači da ga ne doživljavamo kao nešto što možda jeste a možda nije tačno nego smo ubijedjeni da to jeste tako. Doživljavamo svoje mišljenje kao nerazdvojivi dio nas i svako ko na to mišljenje udari on biva proglašen za neprijatelja. Kad neko udari na naše mišljenje ego to doživljava kao pravi pravcati napat na sebe i onda svim sredstvima brani svoju egzistenciju.
Kad dodje do situacije poput ove u kojoj je Nataša iznijela svoj stav svi oni koji su identifikovani sa kontra stavom se osjećaju kao da su napadnuti. Ne samo da se osjećaju nego se tako i ponašaju pa se dobija utisak da se već izvlače vile(poljoprivredna alatka) i potpaljuju lomače ne bi li se ona koja je iznijela svoj stav na neki način po mogućnosti što gori kaznila za to što je rekla. Čak se smatra opravdanim da se ta osoba vrijedja, da joj se prijeti, da se pokazuje velika želja i za fizičkim nasiljem.
Kad se sve sabere i oduzme navedena situacija izgleda na sledeći način:
Osoba je izrekla svoje mišljenje, odredjeni ljudi su se uvrijedili. Da bi kaznili mislioca spremni su da primjene mjere mnogo gore i štetnije nego što je na prvom mjestu štetnost iznešenog mišljenja. Pravednici da bi zadovoljili pravdu postaju u metodama brutalniji i time prevazilaze "zlo" protiv kojeg su ustali.
Apsurdno zar ne?
Dragi ljudi olabavite malo svoje stavove i svoja mišljanja. Ne kažem da ih mijenjate da bi se uklopili sa drugima ali ih ne shvatajte toliko ozbiljno. Nema potrebe da toliko zeštoko tvrdite da je sladoled od čokolade najljepši i da vam se vanila gadi. Vi koji se ne slažete nama potrebe da se ponašate, iako obožavate vanilu, kao da vam je ta osoba svojim stavom ugrozila život pa u samoodbrani ne prezate ni od čega. Kad neko kaže nešto sa čim se ne slažete nema potrebe da to kod vas budi buru negativnih emocija i želju za negativnim akcijama. To je samo mišljenje jedne osobe i ona ima prava na to kao što i vi imate pravo da se ne slažete sa tim. To što neko ima različito mišljenje i što mu se vaši izbori ne dopadaju nije atak na vas i vašu ličnost iako ego čini da to upravo tako izgleda. Nemojte da ego vama vlada jer nema goreg gospodara.
Dragi influenseri pažljivije birajte riječi čisto radi svog mira i bezbjednosti jer se lov na vještice preselio na društvene mreže.
