Fokus na emocije
16, novembar, 2024, subota.
18.10h
Mislim da sam se u poslednjim objavama iz kategorije dnevnika žalila kako baš i nemam motivaciju za pisanje i to se nažalost nastavilo do današnjeg dana sa izuzetkom od prije nekoliko dana kad sam motivisana jednom influenserkom napisala članak. Taj članak je oživio ono dobro poznato stanje kad mi ideja padne na pamet praćena uzbudjenjem i jedva čekanjem da sjednem da pišem i onog momenta kad sjednem da pišem riječi kao nabujala rijeka teku iz mene. To je stanje istinskog uživanja i odlučila sam da samo kad se tako osjećam tad da pišem pa makar pisala jednom mjesečno.
Nedostatak motivacije jeste nešto što me muči generalno u poslednje vrijeme. Pominjala sam mali poslovni projekat koji sam preduzela. Takodje sam rekla da je u završnoj fazi i da samo čekam da gotov proizvod dobijem u ruke. Tako je i bilo. Proizvod je naručen, odštampan i poslat. Ja sam ga dobila ali u tom trenutku kao da od moje motivacije, koja je u procesu kreiranja bila na visokom nivou, nije preostalo ništa da bi se sad svim srcem posvetila plasiranju tog proizvoda. U samom finišu zastajem i pitam se čemu sve...
Dok pišem shvatam da do sada ni jednom nisam napisala o kakvom se proizvodu radi.
Dakle, osmislila sam i u Kanvi dizajnirala personalizovane dnevnike koji imaju za cilj da onom ko ih koristi pomognu u ostvarenju odredjenog cilja. Kreirala sam tri različite vrste. Jedan se fokusira i namijenjen je onima koji žele da koriguju kilažu kroz svakodnevno planiranje ishrane i treninga. Drugi je namijenjen onim osobama koji djelima žele da pokažu ljubav prema sebe tako što će svakodnevno činiti male ali na duge staze izuzetno efektivne akcije koje dovode do unapredjenja odnosa sa sobom. Treći je namijenjen ambicioznim dušama koje ganjaju odredjene ciljeve i kojima treba sredstvo gdje sistematski planiraju korak po korak kako da ih ostvare.
Treći koristim i ja sama i mogu reći da je baš dobro sredstvo da se na dnevnom nivou isplanira i sprovede makar i najmanja akcija koje doprinosi ostvarenju cilja. Takodje sam primijetila da neke stvari samo što su napisane odmah počnu da se ispoljavaju i primjenjuju. Na primjer, željela sam da odredjeni stav primijenim u komunikaciji sa ljudima. Posle kratkog vremenskog perioda shvatila sam da nisam ništa naročito uradila ali sam taj stav bez izuzetka primjenjivala. Samim procesom zapisivanja kao da sam ga instalirala u svom umu. Naravno, oduvijek je poznata činjenica da ono što je zapisano ima mnogo veće šanse da bude ostvareno. Zato ovi Dnevici stvarno jesu veoma dobra stvar.
Da bi sprovela projekat do kraja potrebno je da napravim reklamu za Dnevnike ne bi li za njih čuo što veći broj ljudi jer istinski vjerujem da mogu služiti i biti od pomoći. Planirala sam da sebe snimim kako prezentujem Dnevnike i to postavim kao reklamu. Čak sam i scenario od par rečenica napisala ali još ništa od toga sprovela nisam što zbog nedostatka motivacije što zbog ustručavanja da video na kojem sam ja izbacim na mreže. Medjutim, kao što u Dnevnicima i savjetujem kad motivacije nestane treba se okrenuti disciplini što ću u sledećim danima sigurno i uraditi.
Uslijed državnog praznika i kad se doda vikend sa posla sam bila slobodna čitavih pet dana. To vrijeme sam iskoristila tako što sam čitala knjige iz oblasti duhovnosti. Naučeno sam pokušala da primijenim. Knjiga koja mi je trenutno izvor znanja je "Letting go" od Dejvida Hokinsa. Prevod na našem bi najvjerovatnije bio "Otpuštanje". Knjiga se bazira na tome da trebamo da udjemo u veoma blizak odnos sa sopstvenim emocijama i da naučimo da ih otpustamo. U nama iako nismo svjesni postoji veliki broj niskovibrativnih emocija koje nam oblikuju život takvim kakav jeste.
Naučnim metodam autor je prikazao ljestvicu emocija koje se skaliraju od najnižih poput srama, krivice, apatije, agresije, ponosa i sl do najvisočijih kao što su ljubav, radost i prosvetljenje. Svaka emocija ima svoju numeričku vrijednost. Stid kao najniža ima vrijednost 20 dok prosvetljenje kao najvisočija ima vrijednost 1000. Većinja stanovnika na Zemlji ne prelazio nivo 200. Pogled na svijet i okolnosti u kojima osoba žive zavise od nivo na kojem se osoba nalazi.
Kao neko ko se trudi objektivno da posmatra sebe u onoj mjeri u kojoj je to moguće primijetila sam veliki broj svojih misli i misaonih procesa koji nose sa sobom najniže emocije. Ti misaoni procesi potiču od dogadjaja i potisnutih emocija iz prošlosti. Knjiga "Letting go" upravo uči kako da otpustimo najniže emocije i u tom se procesu dignemo ka visočijim.
Način na koji ja to radim je da namjenski se sjećam svih dogadjaja koji iako su se odavno desili i dalje nose sa sobom emotivni naboj. Tad svjesno osjećam u tijelu emocije bez ikakve želje da išta uradim sa njima. Puštam ih da jednostavno budu tu uz intelektualno razumijevanje procesa nastanka te emocije. Kroz osjećanje i razumijevanje dolazi do otpuštanja.
Jedna od strategija nakon što emocije budu osviještene i proživljene je da se prošlost i neželjeni dogadjaji sagledaju iz drugačije i povoljnije perspektive jer kako autor navodi klinički je dokazano da kad se na prošlost pogleda sa drugačije perspektive emocije vezane za dogadjaje se mijenjaju. Ovo se najbolje primjenjuje kad se iz neželjenog dogadjaja izvuku skriveni blagoslovi i lekcije koje služe da budemo bolji u uspješniji u budućim izborima.
Iskopavanje svojih emocija donosi oslobodjenje ali pri samom radu na tome jedna od nuspojava je velika kako fizička tako i emotivna iscrpljenost.
