Kako ne uništiti ljubavnu vezu
Ako bi smo tražili šta je to što je zajedničko i šta ni jedan ljubavni par ne može izbjeći tokom veze, to bi bile svadje. Svi parovi se svadjaju. Nekima se to dešava s vremena na vrijeme dok drugima svadja predstavlja gorku svakodnevnicu. Stručnjaci iz oblasti ljudskih odnosa kažu da svadje nekad nisu loše ali teško je uspostaviti granicu kad svadje nisu loše i čak dobro čine vezi a kad zapravo polako ali sigurno počnu da nagrizaju odnos i postepeno dovode do razdora koji se ne može prevazići.
Prije svega moramo biti svjesni da svadje ne možemo izbjeći. Očekivanja da će doći dan kad će stvari u vezi teći glatko bez ijedne turbulencije trebamo ostaviti za Diznijeve crtane filmove i romantične komedije. U stvarnom životu se to ne dešava. Mi ljudi smo slijepo nesvjesni kakvu ulogu ljubavne veze imaju u našim životima. Ta uloga nije da konstantno budemo srećni i zadovoljni već da kroz vezu spoznamo sebe. Sa ljubavnim partnerom se javlja veoma jaka forma povezanosti koja na površinu izvlači sva naša podsvjesna uvjerenja, trigere, strahove i nesigurnosti.
Sve što nesvjesno postoji u nama će prije ili kasnije kroz ljubavni odnos izaći na površinu. Partnerstvo je uvijek bilo i ostalo naše najbrutalnije ogledalo. Na polju partnerskih odnosa dobijamo priliku da duboko udjemo u sebe, spoznamo svoje nesvjesno i ono što ne valja transformišemo. Sve ovo govorim jer je bitno da shvatimo da kad prestanemo da očekujemo neprestanu idilu u ljubavnim odnosima dobijamo priliku da sebe transformišemo u svjesniju i konstruktivniju osobu.
Svadje predstavljaju jedno od najboljih sredstava koje nam može poslužiti u svrhu spoznaje i transformacije svih onih podsvjesnih programa koji nas sabotiraju. Upravo ljubavna veza jeste polje u kojem se naši samosabotirajući mehanizmi konstantno aktiviraju. Jednostavno rečeno samosabotaža je mehanizam naše podsvjesti koji pod iluzijom da nam dobro čini zapravo nam onemogućava da napredujemo. Samosabotaža čini da mislimo da sebe štitimo dok zapravo nesvjesno sebe udaljavamo od onog što želimo i šta je dobro za nas.
Da bi svadje, umjesto da unište ljubavni odnos, dovele do toga da spoznamo i unaprijedimo sebe a samim tim i odnos moramo mudro birati bitke koje vodimo. Trebamo razumijeti da nije svaka svadja ista. Tj svaka svadja izgleda isto i ima iste ishode a to su nerazumijevanje medju partnerima i posljedično udaljavanje zbog toga. Medjutim, ne počinje svaka svadja iz istog razloga. Neki razlozi za svadju su objektivni dok su neki subjektivni. Šta to zapravo znači?
U objektivne razloge svrstavam sva ona ponašanja našeg partnera koja ne podržavaju i uvećavaju blagostanje veze vać naprotiv dovode do smanjenja kvaliteta i urušavanja odnosa. Jačina uticaja objektivnih razloga uslijed kojih dolazi do narušavanja veze varira. Tako imamo ona ponašanja koja izazviju svadje ali nisu u velikoj mjeri štetna i mogu se kroz kvalitetnu komunikaciju korigovati i riješiti. Takodje postoje i ona ponašanja koja nisu bezazlena i koja najčešće ne treba tolerisati.
Subjektivnim razlozima koji izazivaju svadje u vezama želim posebno da se pozabavim jer ti razlozi nisu odraz stvarnog stanja veze i partnera već su stopostono odraz naših nesigurnosti, trigera, uvjerenja i strahova. To znači da nekad dolazi do svadja u odnosima ne zato što je partner uradio nešto što je za osudu već zato što uslijed svoje nesvjesnosti ne tumačimo realnost na pravi način. Izazivamo svadje i narušavamo odnos vodjeni svojim nesvjesnim programima ponašanjem.
To izgleda na sledeći način:
Uslijed ranijih iskustava koja su bila traumatična po naš emotivni sistem mozak je zapamtio okolnosti koje su vodile do tog iskustva. U buduće da bi nas zaštitio mozak reaguje na najmanji znak (bio on objektivan ili ne) da se slično iskustvo približava. Tad dolazi do emotivne reakcije čija je svrha da se opet ne iskusi bol koju smo iskusili ranije. Medjuitim, opasnost ne mora biti stvarna. To znači da nekad se naši mehanizmi odbrane aktiviraju razložno dok se ponekad aktiviraju potpuno bezrazložno. Primijenjeno na našu današnju temu taj proces rezultira svadjom u ljubavno odnosu.
Način da ovaj problem bude prevazidjen je da postanemo svjesni sledeći put kad se naljutimo na partnera. Tad treba ostati miran i ne ići za inpulsom koji nas vuče u svadju. Ukoliko je moguće trebamo se osamiti i objektivno promotriti da li se ljutimo jer je partner zaista nešto loše uradio ili je ustvari nenamerno aktivirao našu emotivnu reakciju tj triger. Ovaj proces traži da sebe objektivno osmotrimo kao što bi smo osmotrili drugog, sa strane. Lako uvidjamo kad se drugi ljute bez razloga, zar ne? To sad trba primijeniti na sebi.
Ukoliko smo došli do zaključka da je partnerovo ponašanje objektivo neispravno tad treba naći najkonstruktivniji pristup i pokušati komunikacijom riješiti problem. Ukoliko pak dodjemo do zaključka da partner objektivno ništa loše nije uradio a mi ipak osjećamo enormnu količinu ljutnje tad je vrijeme da udjemo u sebe i pokušamo da shvatimo šta tu nas zapravo ljuti. Ili bolje rečeno boli.
Bol je uvijek emocija koju kamufliramo ljutnjom.
.....................................................
Ukoliko želite pomoć na putu spoznaje da li svadjama narušavate svoj partnerski odnos, kontaktirajte me na:
Takodje, ukoliko vam je ovaj tekst pomogao znanje možete proširiti čitajući i sledeće:
