Psihološki alati samospoznaje
Da bi smo slikovito objasnili kako okolina utiče na razvoj djeteta hajde identitet novorodjene bebe da zamislimo kao čisto bijelu kovertu. Kako prolazi vrijeme na kovertu bivaju nalijepljene različite markice. Koje će markice biti nalijepljene zavisi isključivo od okruženja. Jedna markica može predstavljati sklonost ka odredjenom fudbalskom klubu. Ta markica je nastala pod uticajem oca koji je strastveni navijač. Druga markica može biti religijsko uvjerenje koje nastaje pod uticajem bake koja je skoro pa fanatički religiozna. Sledeća markica je draželjivost koja se usvaja kroz posmatranje majke koja nesebično dijeli sa okruženjem sve što ima...
Ovim principom tokom formiranja našeg identiteta bivamo oblijepljeni sa bezbroj markica koje su uvijek u skladu sa okruženjem u kojem odrastamo. Neke od tih markica su konstruktivne a neke destruktivne. Medjutim, ma koje da su one diktiraju naše ponašnje i kvalitet našeg života. Dobra vijest je da isto kao što su zalijepljene ukliko nam štete one mogu biti odlijepljene i na njihovom mjestu može doći neka koja će nam unaprijediti život. Da bi sve to bilo moguće moramo steći znanje na intelektualnom nivou o psihološkim pojavama koje vladaju nama a zatim krenuti putem spoznajnog znanja i promijetiti kod sebe sve što posjedujemo a štetu nam čini.
Programi ponašanja- Sve što radimo na način na koji radimo predstavlja program ponašanja. To je akcija toliko puta ponovljena da je postala nesvjesni automatizovani dio nas koji poput autopilota upravlja nama. Ovdje ćemo se osvrnuti na one destruktivne. Destruktivni program ponašanja je ono naše ponašanje koje nam potpuno nesvjesno sabotira život. Na primjer započeli smo ljubavnu vezu. Onog trena kad smo se našli u vezi autopilot je preuzeo kontrolu i postupa na način na koji je programiran. On je taj koji je odgovoran zašto biramo partnera kojeg biramo i zašto sa njim proživaljavamo uvijek iste situacije kao i sa prethodnim partnerima. Mi u teoriji znamo kako bi se trebalo ispravno ponašati ali u praksi radimo sve što možemo da i ovog puta uništimo odnos. Jednostavno podsvjesni program je previše jak.
Uvjerenja- Zaključci koje donosimo u veoma ranim godinama posmatrajući okruženje i posmatrajući interakciju nas i okruženja vremenom prerastaju u temeljna uvjerenja koja ostaju u mraku podsvijesti kreirajući nam život. Ograničavajuća uvjerenja su ona uvjerenja koja su takva da dovode do toga da mislimo misli, osjećamo emocije, sprovodimo akcije i ponašanja koja dovode do toga da naš život u svim svojim segmentima bude veoma niskog kvaliteta. Naš život je poput stabla čije zdravlje zavisi od stanja korijena. Uvjerenje je korijen. Recimo da je dijete odraslo u takvom okruženju da njegovi straratelji uslijed nemogućnosti da se izbore sa sopstvenim emocijama nisu umjeli djetetu da na kvalitetan način zadovolje potrebe. To dijete je bivajući u takvom sistemu donijelo zaključak da niko nikad nije tu za njega. Taj zaključak prerasta u temeljno uvjerenje koje diktira kako će to dijete kao odrasla osoba da zasniva svoje medjuljudske odnose. Formiraće ih na taj način da će narcisoidno brinuti samo za sebe jer ima korijensko uvjerenje da niko nikada neće željeti da zadovolji njegove potrebe. Time će tjerati od sebe svakog ko bi poželio da mu bude u blizini.
Trauma- Dijete u ranim godinama nije dovoljno razvijeno da može da procijeni šta objektivno jeste opasnost a šta ne. Zato nešto što je za odraslu osobu minorna beznačajna situacija za dijete može biti začetak velike traume. Primjer poznatog psihijatra koji je rodjen u jevrejskoj porodici tokom Naci režima. Da bi roditelji povečali šansu da preživi dali su ga rodjacima na mjesec dana. Beba koja je zavisna od roditelja za opstanak i zadovoljenje svih potrerba ostavši bez njih doživljava traumu koja se manifestuje kroz život kao strah od ostavljanja. Traumu ćemo prepoznati kad god se u nama probudi enormna količina negativnih emocija poput ljutnje, bijesa, anksioznosti i sl. Medjutim, ono što u tom slučaju predstavlja glavni pokazatelj da se radi o traumi jeste činjenica da količina negativnih emocija nije srazmjerna situaciji. Dakle, situacija je bezazlena ali naš sistem reaguje kao da je istinska kriza upitanju. Tako osoba može nejavljanje bliske osobe na telefon tumačiti na način da je ubijedjena da će biti ostavljenja pri tom osjećajući veliku količinu patnje. Vidimo da situacija nije opasna ali je reakcija enormna.
Triger- Svaka situacija koja je sama po sebi neutralna ali u nama dovodi do budjenja velike količine negativnih emocija i posljedično burnu reakciju predstavlja triger. Samo izuzetno svjesni ljudi uspiju da spoznaju da ma šta god druga osoba rekla ili uradila mi nismo obavezni da pružimo ikakvu reakciju za uzvrat. Medjutim, kad dodje do toga da mi svoju reakciju ne možemo da iskontrolišemo ta osoba ili njene riječu su imali ulogu trigera. Moramo biti svjesni da ne postoji nešto u nama što biva povrijedjeno tudjim riječima ili djelima mi ne bi imali nikakvu reakciju. Bili bi ravnodušni. Na triger moramo gledati kao na glasnika koji sa sobom nosi veoma važnu poruku. U toj poruci sadržan je ključ da osvijestimo svoje programe, uvjerenja i traume. Recimo da nam je kolega skrenuo pažnju da posao nijesmo uradili kako treba. Mi tad osjećamo veliku količinu ljutne prema njemu pri tom se ponašajući na veoma agresivan način. U ovom primjeru vidimo da je uzgredna opaska koja je čak i istinita u nama probudila veliku koičinu negativnih emocija. Ona igra ulogu trigera. Tad umjesto što smo neprijateljski nastrojeni prema kolegi trebamo ući u sebe i vidjeti šta nas tu toliko ljuti.
Koping mehanizmi- Kod nas poznatiji kao mehanizmi odbrane predstavlju svaku akciju koju preduzmemo sa ciljem da skrenemo fokus sa problema koji u nama budi negativne emocije. Mehanizmi odbrane nam pomažu da se nosimo sa stresnim i traumatičnim situacijama. Oni mogu biti konstruktivni i destruktivni. Konstruktivni su oni koji osim što nam pomažu da se nosimo sa negativnim emocijama mogu donositi korist na nekom drugom polju. Na primjer osoba koja je doživjela gubitak u porodici, da bi se nosila sa tim i skrenula misli ulaže enormnu količinu energije u posao. Destruktivni mehanimi odbrane su oni koji osim što skreću pažnju sa problema kojim treba da se pozabavimo donose i dodatnu štetu. Primjer za to može biti da osoba uslijed porodičnog gubika počinje svakodnevno da pije veliku količinu alkohola ne bi li otupjela na bol. Pažnju treba posvetiti i jednim i drugim mehanizmima odbrane jer nas odvraćaju od onog mjesta gdje treba da se fokusiramo i teške emocije kroz proživljavanje otpustimo.
Navedene stavke su nešto što postoji u svima nama. Bez ikakvog izuzetka. Na nama je da kroz znanje i primjenu destruktivno transformišemo u konstruktivno.
.....................................................
Ukoliko vam je potrebna pomoć na putu transformacije, kontaktirajte me na:
Takodje, ukoliko vam je ovaj tekst pomogao znanje možete proširiti, čitajući i sledeće:
Kako nas trigeri mogu dovesti do dubokih spoznaja o nama samima.
