Kako nas trigeri mogu dovesti do dubokih spoznaja o nama samima
Ukoliko postanemo svjesni svojih trigera imamo fenomenalnu mogućnost da dodjemo do nekog dubokog uvjerenja. Triger je situacija koja dovodi do naše emotivne, psihičke i fizičke reakcije. Sve što nas npr nervira možemo nazvati trigerom. Ta situacija za koju mislimo da nas nervira je u suštini neutralna ali naša reakcija nam pokazuje da tu ima nešto dublje. Ovo vam potvrdjuje spoznaja da nešto što vas nervira tj trigeruje neka druga osoba ne bi ni primijetila. To znači da je triger uvijek vaš lični putokaz koji ako ga pratite može dovesti do spoznaje.
Na triger možemo gledati kao na dar koji sa sobom nosi mogućnost da dodjemo do nekog dubokog uvjerenja. Bitno je da znamo da triger nikad nije uzrok već posljedica. Možemo slobodno reći da je triger plod ili grana stabla koje ima veoma dubok korijen. I upravo svjesnost o trigeru je ta koja nas može dovesti do korjena tj dubokog uvjerenja.
Postoji jedna metoda koju sam naučila čitajući Til Svon. Ona na fenomenalan način objašnjava kako da prateći trag trigera dodjemo do dubokog korijenskog uvjerenja kojeg nijesmo ni svjesni. To uvjerenje iako nesvjesno ipak diktira naš život. Uvjerenja su stavovi o životu i ljudima koje smo previše puta ponovili i u njih povjerovali i funkcionišu tako što nam se konstanto potvrdjuju i dokazuju kao ispravna. Bez izuzetka. Bilo da vjerujete u postojanje zakona privlačenja koji sve što u nama postoji, izmedju ostalog i naša uvjerenja, manifestuje kao našu fizičku realnost ili da vjerujete u mehanizme po kojima funkcioniše mozak koji sve što smatra da je ispravno konstantno svojim nesvjesnim obrascima ponašanja potvrdjuje, ne možete da poreknete da sve u što vjerujete vam se potvrdjuje. Zato i vjerujete u to. Da nekim slučajem promijenite uvjerenje u apsolutnu suprotnost postepeo bi se i ona počela potvrdjivati.
Sad kad smo pojasnili kako funkcionišu uvjerenja hajde da se upoznamo sa metodom koja nam može pomoći da postanemo svjesi tih uvjerenja jer jednom osviješteno uvjerenje može se mijenjati u ono koje nam više služi i više dobrobiti donosi. Sledeći put kad u vama neka situacija izazove veliku količinu negativnih emocija postanite svjesni šta vas u tom trenutku toliko ljuti, nervira, rastužuje... Jednom riječju trigeruje. Recimo da vaš partner kasni bez objašnjenja 20 minuta. U vama se već bude emocije i misli kao reakcija na to kašnjenje. Opet ću ponoviti da je kašnjenje dogadjaj koji sam po sebi nije ni loš ni dobar, neutralan je, ali vaša reakcija i značenje koje dajete tom dogadjaju spoecifično i može vam pružiti uvid kakve sve misli, emocije i uvjerenja postoje u vama. Dakle on kasni, vi koristite situaciju da spoznate sebe. U ovom slučaju konkretna situacija je: "Moj partenr kasni". Pitanja koja sebi postavljate su sledeća: "Zašto je to toliko loše?" ili "Šta to govori o meni?". U ovom slučaju postavimo pitanje "Zašto je to toliko loše?". Odgovor može biti "Ni malo ne poštuje naš dogovor i moje vrijeme". Došaviši do te konstatacije opet postavljate pitanje "Zašto je to loše?". Odgovor može biti: "Čim ne poštuje naš dogovor nije mu stalo do mene". Ovim dolazimo do malo dubljeg sloja. Opet sebe pitamo "Zašto je to toliko loše?"-"Čim mu nije stalo ja njemu ne vrijedim". I ovog puta postavljamo isto pitanje "Zašto je to loše?". Odgovor može biti "Mozda ja uopšte ne vrijedim". Ova poslednja rečenica već predstavlja prilično dubok sloj našeg uvjerenja.
Prateći trag trigera došli smo do korijena. Kod ove osobe to je duboko potisnuto uvjerenje da nije vrijedna. Radeći ovu vježbu moramo paziti da umjesto da dodjemo do dubljeg sloja uvjerenje ne zalutamo u opravdavanje. To bi konkretno izgledalo da postavljajući pitanje zašto je loše da neko kasni umjesto da dodjemo do toga šta nas uslijed toga boli ili ljuti mi to opravdamo sebi odgovorom "Zato što je osoba koja kasni nepristojna". Ovo je skretanje sa pravog puta. Tražimo one slojeve koji nas lično pogadjaju i sa tim nema nikakve veze da li je osoba koja kasni objektivno nepristojna ili ne.
Zanimljivo je pomenuti to da će nas konstantno kroz život pratiti ljudi i dogadjaji koji će trigerovati naša duboka uvjerenja. Jer spoljašnja realnost služi samo kao ogledalo naše unutrašnje realnosti. Zato situacije u kojima smo trigerovani moramo koristiti kao priliku da udjemo dublje u sebe i dodjemo do bitnih spoznaja o sebi samima.
Kad smo došli do uvjerenja možemo raditi na njemu. Ono više nije nesvjesno već je prepoznato i svaka sledeća situacija u kojoj se pomenuto uvjerenje budi nam služi kao prilika da uvjerenje promatramo a ne da budemo identifikovani sa njim. Takodje, možmo uvjerenje mijenjati. Kad identifikujemo uvjerenje možemo sebe zapitati šta bi radije vjerovali. Kad to ustanovimo vidimo možemo li naći kakvog dokaza u životu našem koji bi ojačao to uvjerenje. Na primjer osoba iz gore navedenog primjera može potražiti sve razloge zašto ona ima veliku vrijednost. Možda je dobar prijatelj, možda svojim poslom služi mnogim ljudima... Sama činjenica da je ljudsko biće rodjeno na ovoj planeti znači da je vrijedna...
Svaki sledeći put kad se staro uvjerenje probudi postanite ga svjesni. Kako? Jednostavno primijetite da se bude stari osjećaji ali ovog puta umjesto da ste identifikovani sa njim vi ga samo posmatrajte i naravno konstantno tražite dokaze novog uvjerenja koje ce polako ali sigurno da postaje dominantno. A uslijed toga rezultati neće izostati a pod tim podrazumijevam da će vaš život biti slika i prilika novog uvjerenja.
