Kako da postanemo dovoljno dobri?
Britanska psihološkinja i hipnoterapeutknja Marisa Pir smjelo tvrdi da osjećaj da nismo dovoljno dobri predstavlja pandemiju koja vlada svijetom. Niko nije poštedjen.
Prethodni tekst je imao za cilj osvještavanje temeljnog uvjerenja da takvi kakvi jesmo nismo dovoljno dobri. Ukazala sam služeći se primjerima koja to ponašanja nepogrešivo ukazuju na postojanje ovog uvjerenja kao i načine na koji naš ego pokušava da to kompenzuje. Sada želim da se osvrnem na to šta raditi kad smo detektovali da ovo uvjerenje postoji u nama.
Moram naglasiti da je spoznaja tj prepoznavanje postojanja uvjerenja jedini način da ga pobijedimo i preokrenemo. Poričući da ga imamo sebi samo štetimo. Jer poričući nećemo ga uništiti samo ćemo ga dublje potisnuti. Medjutim, iako potisnuto ono ne gubi moć već nastavlja na dnevnoj bazi da kreira naš život. Nema srama u priznavanju. Činjenica koja bi mogla sa sramom da pomogne je ta da velika je verovatnoća da svako koga poznajemo iz ovog ili onog razloga u većoj ili manjoj mjeri poseduje ovo uvjerenje. To znači da nismo sami u tome.
Pod pretpostavkom da smo odradili domaći zadatak i detektovali ponašanja koja ukazuju kako o malom osećaju vrijednosti tako i kompenzatornom ponašanju kojim to pokušavamo da nadoknadimo hajde da se direktno bacimo na alate koji nam mogu pomoći da ovo uvjerenje bude naša prošlost. Naglasiću da sama spoznaja predstavlja veliki dio rešenja. Jednom uvidjevši šta zapravo radimo i iz kojih razloga to radimo već smo na putu da to promijenimo.
Prvi alat je većini ljudi nedostižan. Ne isključujem sebe. Medjutim, ne mogu a da ga ne pomenem jer on jedini predstvalja istinu dok će ostali predstavljati u većoj ili manjoj mjeri trikove kojim ćemo prevariti staro uvjerenje i polako formirati novo.
Taj većini nama nedostižan alat spoznaje sopstvene vrijednosti predstavlja duhovnu spoznaju o jednosti svega na dubokom nivou. To nije nešto što intelektualno može biti naučeno već predstavlja nešto što samo može biti doživljeno. To je spoznaja na dubokom nivou sopstvenog bića. Neki to iskustvo dožive kroz godine disciplinovane duhovne prakse, dok postoje i slučajevi ljudi koji su iznenada doživjeli mistična iskustva koja su im pokazala pravu prirodu stvari. Medjutim, iako je duboka spoznaja Jednosti rijetka intelektualno pojašnjnje i vjerovanje u nju može pomoći u savladavanju uvjerenja da nismo dovoljno dobri.
Intelektualno objašnjenje može se sažeti u sledećem: Sve što postoji, što je postojalo i što će postojati predstavlja manifestaciju božanske svijesti koja je sačinjena od jedne iste energije. Mi kao neodvojivi dio te kreacije ne možemo a da samim svojim postojanjem ne budemo dovoljno dobri takvi kakvi jesmo. Energija od koje je sastavljena sva kracija je ista energija koja čini nas. Jer, iako zarobljeni u iluziji odvojenosti, u konačnici istina je da je sve jedno. Ako sve jeste jedno ne postoji kriterijum za poredjenje ko jeste a ko nije dovoljno dobar.
Sledeća alatka koja može biti veoma korisna na putu kreiranja uvjerenja da takvi kakvi jesmo jesmo dovoljno dobri je spoznaja koja to ponašanja govore suprotno od toga i zatim svjesno promijeniti ponašanje. Ukoliko nas rodbina i prijatelji ne poštuju i ne uvažavaju, otjerajmo ih. Samim našim stavom da više ne tolerišemo ljude koji nas ne poštuju počinjemo da privlačimo ljude koji ukazuju poštovanje. To je tako jer smo podigli kriterijume. Ukoliko se na poslu prema nama ponašaju na način da to gazi naše dostojansto trebamo se hrabro zauzeti za sebe. Tražimo ono što je naše. Ukoliko se poslovna atmosfera ne promijeni promijenimo poslovno okruženje. Isto važi za sve segmente života. Ne pristajemo na manje od onoga na šta bi pristala osoba koja voli i poštuje sebe. Eto fenomenalnog načina- zapitajmo se šta bi osoba koja voli i poštuje sebe uradila na našem mjestu. I jednostavno uradimo tako. Ovakav pristup će u nama malo po malo jačati svijest o sopstvenoj vrijednosti. Nećemo pristajati na manje.
Pristup koji jača i razvija osećaj sopstvene vrijednosti je njegovanje ljubavi prema sebi. Šta znači voljeti sebe? Voljeti sebe znači postupati prema sebi na način koji bi primijenili prema najvoljenijoj osobi. Zamislimo da imamo bebu koja u potpunosti zavisi od nas. Zamislimo neograničenu količinu ljubavi i pažnje koju smo spremini tom malom biću da pružimo. Nema toga što bi uradili a da je u opoziciji sa dobrobiti tog djeteta. Sve što radimo radimo za njegov najbolji interes. Primijenićemo to na sebe. Nježnost, pažnja i posvećenost je naš novi pristup prema nama samima.
Sledeće na listi je svjesno traženje svih onih razloga zbog kojih smatramo da smo vrijedni i dovoljno dobri. Koje to lijepe osobine posedujemo. Da li smo ljubazni, dobrodušni, lijepo vaspitani? Da li smo izuzetno načitani i posedujemo raskošan vokabular? Da li imamo prelijepu nijansu očiju ili je naša kosa duga, zdrava i jaka? Da li smo stručnjak u nekoj oblasti, vrhunski majstor svog zanata? Vjerujte mi jednom kad krenemo ovim putem otkrivaćemo sve više i više razloga da se osećamo ne samo dobro nego fenomenalno vezano za sebe i svoje postojanje.
Ovu alatku treba primijeniti sa oprezom. Nemojmo tražeći svoje lijepe osobine pasti u ego zamku da se uslijed posedovanja istih osjetimo superiornijim od drugih. To bi bila stranputica. Jednostavno osjetimo sreću i zahvalnost što toliko dokaza imamo o sopstvnoj vrijednosti i jedinstvenosti na ovom svijetu dok uvijek na umu imamo da su i svi drugi isto toliko vrijedni i jedinstveni.
.....................................................
Ukoliko želite da naučite kako promijeniti temeljna uvjerenja kontaktirajte me na:
