Moj pogled na... zavist
Često volim da kažem da kako smo svi na fizičkom nivou sazdani od istih organa koji rade iste funkcije u svačijem organizmu tako smo i svi na emotivnom nivou sazdani od istih emocija i sličene situacije trigeruju slične emocije. Svima nama.
Tako da svi vi koji bi izričito odbacili i porekli da ste nekad osjetili zavist i ljubomoru, moram vam reći da vam ne vjerujem. Jer znam da jeste. Svi mi jesmo. I to je sasvim okej. Nema u tim emocijama ništa loše. Normalne su. Ljudske su. A svi smo ljudi, zar ne?
Umjesto da sami sebe obmanjujete kako ste iznad takvih emocija hajde lijepo da svi sebi priznamo da smo ponekad zavidni i ljubomorni. To je prvi korak. I najvažniji. Priznati sebi. Sledeći korak od presudnog značaja je da shvatimo na šta konkretno zavidimo. Šta to ima neko a da mi to želimo za sebe. Je li neko u uspješnoj ljubavnoj vezi? Da li je neko bogat? Da li je neko zgodan i istreniran? Šta je to što bi mi da posjedujemo a da ta osoba kojoj zavidimo to već ima. Najvažnije pitanje koje sebi možemo postaviti je to kako mislimo da se ta osoba osjeća imajući to nešto što je predmet naše zavisti.
Ponekad mi i ne želimo to što ta osoba ima već želimo ono što mi pretpostavljamo da ta osoba osjeća imajući to nešto.
Npr možda u suštini ne želimo da smo direktor firme ali mi mislimo da se osoba koja je direktor firme osjeća bitno, poštovano i uvaženo od strane okoline. U suštini mi želimo tu emociju a ne funkciju.
Kako tu emociju možemo osijetiti na drugi način? Ne moramo postati direktor da bi se osjećali bitnim i uvaženim. Sigurno ima ljudi oko nas kojima smo i bez funkcije bitni i koji nas uvažavaju. Možda samo treba da fokus sa nemanja prebacimo na ono što već imamo. Jednom osjetivši emocije koje smo željeli zavist otpada od nas.
Bitno je da shvatimo da mi ganjamo osjećaj za koji vjerujemo da osjeća osoba kojoj zavidimo i dobijajući tu emociju nekad na isti način kao osoba kojoj zavidimo a nekad na drugi načn zadovoljavamo svoju potrebu za tom emocijom i otpuštamo zavist.
Zavist jednom prepoznata predstavlja putokaz u kojem smjeru treba da idemo. Jasno nam ukazuje šta želimo i šta nam je potrebno. Tada ka tome možemo poći direktno i svoju energiju sa druge osobe usmjeriti ka ostvarenju onog što želimo.
Greška je poricati u sebi emocije koje se smatraju negativnim. Trebamo ih prepoznati i iskoristiti kao sredstvo samospoznaje.
Budite svjesni. Posmatrajte sebe.
