Riječi vs Djela
Oduvijek je bila poznata izreka da jedno djelo vrijedi više nego hiljadu riječi. To zaista jeste tako jer je riječi mnogo lako govoriti dok djela nije uvijek lako pokazati. Zapravo suditi o nekom po njegovim djelima predstavlja najstrožiji ali i najispravniji kriterijum. Kad isključimo svoje emocije i objektivno izmjerimo koliko se često nečija djela poklapaju sa riječima dobijamo jasnu sliku sa kim imamo posla. Medjutim, koliko god ova tema bila zanimljiva i prije svega značajna danas ipak želim da se osvrnem na to koliko zapravo djela znače ali iz malo drugačijeg ugla.
Da bi živjeli dobar, ispunjen i kvalitetan život moramo pronaći balans izmedju dva veoma suprostavljenja koncepta. Na jednoj strani nalazi se ideja da svi upravo takvi kakvi smo, samim svojim rodjenjem jesmo dovoljno dobri dok se na drugoj strani nalazi ideja da uvijek kroz život trebamo težiti napretku. Paradoksalno je to da ako već takvi kakvi smo zaista jesmo dovoljno dobri zašto bi smo se unapredjivali.
Univerzum teži ka širenju a upravo smo mi ti koji doprinose tome. To znači da čovjek nije stvoren kako bi stagnirao već je njegova uloga da doprinese ekspanziji. U stanju stagniranja čovjek ne može naći ispunjenje. Stagnacija se može uporediti sa mutnom barom dok se stanje ekspanzije može dočarati nabujalom rijekom koja teče čista, bistra i snažna. Predstvljeno ovim primjerom lako je uvidjeti da svi želimo biti poput rijeke a ne poput bare.
Da bi rijeka našeg života tekla snažno potrebno je da polazimo sa stanovišta da bez ikakvih dostignuća posjedujemo neprocjenjivu vrijednost kao ljudska bića ali i da ovaj život treba iskoristiti kako bi naša vrijednost bila manifestovana u spoljašnji svijet kroz naša dostignuća.
Da bi krenuli putem ekspanzije moramo posjedovati osobine bez kojih ona nije moguća. Popisivati listu osobina bi bio veoma dug proces jer različite oblasti traže različite kvalitete. Na vama je da sagledate koje to osobine je potrebno imati da bi vaš život išao uzlaznom putanjom. Moja uloga u tome da vam ukažem da su vaša djela ono što će dovesti do uspjeha a ne vaše riječi jer su djela istinski odraz onoga ko jesmo a ne riječi. Riječi najčešće predstavljaju ono što želimo da budemo medjutim ako djela to ne prate riječi mnogo malo vrijede.
Posmatranje sebe je ono što će nam reći pravo stanje stvari. Sebe trebamo posmatrati kao što bi smo posmatrali nekog drugog. Zanimljivo je to da je u ljudskoj prirodi vema ustaljeno da druge izuzetno objektivno vidimo dok smo za sebe i svoje mane slijepi. Moj savjet je da fokus sa drugih bude preusmjeren na sebe. Treba početi od najsitnijih stvari. Svi ćemo za sebe reći da nikad ne lažemo, da nikad nismo zavidni i ljubomorni. Ali da li je to zaista tako? Koliko puta nam najsitnije laži koje izrečemo prodju ispod radara. Koliko puta potiskujući svoju ljubomoru ili zavist ispoljavamo ponašanje koje ipak govori da te emocije postoje u nama. Naše riječi govore jedno dok naše ponašanje govori nešto sasvim drugo.
Kad primjetimo na sitnim primjerima kako ono što govorimo odstupa od onog što zapravo radimo postaće nam lakše da spoznamo kako naša djela odstupaju od ono što želimo za sebe. Recimo da želimo da dobro izgledamo, da imamo finansijski uspjeh, da imamo uspješne rodbinske, ljubavne i prijateljske veze. To svi želimo, zar ne? Ali koliko se naša svakodnevna djela uklapaju u to što zelimo? Da li se svakog dana probudimo i ponašamo se upravo onako kako govorimo da želimo da živimo svoj život. Najvjerovatnije ne.
Preći sa riječi na djela predstvalja prečicu do svega što želimo u životu. Djela predstavljaju izuzetno jaku afirmaciju u realnosti koja dovodi do toga da čim se ponašamo onako kakvi želimo da budemo mi i postajemo upravo to što želitmo da budemo.
Svi mi trebamo duboko da udjemo u sebe i vidimo ko, šta i kakvi želimo da budemo. Treba jasno u svojoj glavi da vidimo kako izgleda ta najbolja moguća verzija nas. Ta verzija se garantovano u mnogo čemu razlikuje od onog ko trenutno jesmo. Jedini način da u realnosti postanemo isti kao što je ta imaginarna verzija nas je da počnemo djelima da oponašamo tu verziju. Onog trena kad počnemo da se ponašamo u skladu sa njom mi smo već postali upravo to što smo željeli.
Dakle nemojmo govoriti kakvi želimo da budemo, ne planirajmo da kad okolnosti postanu bolje mi ćemo tad raditi na tome kakvi želimo da budemo, ne maštajmo o tome kakav život želimo da živimo već jednostavno počnimo svojim svakodnevnim djelima da se ponašamo upravo kao da živimo život koji želimo da živimo.
Djela a ne riječi i onda slijedi kvantni skok.
.....................................................
Ukoliko želite pomoć na putu transformacije riječi u konkretna djela u svakodnevnom životu kontaktirajte me na:
Takodje, ukoliko vam je ovaj tekst pomogao znanje možete proširiti čitajući i sledeće:
