Vjetrovi promjene
10. januar, 2025, petak.
19.44h
Za Vipasanu sam prvi put čula od Ivone. To je meditativna praksa koja se upražnjava u Vipasana centrima kojih ima veliki broj širom kako Evrope tako i svijeta. Praksa traje 10 dana i poprilično je stroga. Kada se dodje u centar telefon biva oduzet jer je komunikacija sa spoljnim svijetom zabranjena. Zabranjena je komunikacija i unutar centra jer se daje zavjet ćutanja. Spava se u spavaonicama koje su odvojene za muškarce i žene. Hrana je izuzetno skroma i isključivo veganska. Dnevno se meditira i do 10 časova.
Savremenom čovjeku naviknutom na milion distrakcija nikako ne mogu lako pasti desetočasovne meditacije i upravo zato Vipasana predstavalja moćnu metodu gdje čovjek sebe kroz disciplinu i posvećenost može kako pobijediti tako i unaprijediti. Praksa čisti duh i tijelo a svjesnost i prisutnost diže na neki sasvim novi nivo.
Iako jesam pomišljala ne bi li bilo lijepo poći nikad nikakav konkretan korak nisam preduzela jer me je nekoliko razloga uvijek sprečavalo. Daleka putovanja su mi asocijacija za veliko maltretiranja. Čekanje po aerodromima, pronalazak prevoza, snalaženje u nepoznatim gradovima i sl mi budi blagu anksioznost. Zatim skroma desetodnevna ishrana bi me garantovano dovela do gubitka kilograma i rezultata treninga. Takodje, zajedničke spavaonice nisu nešto što me oduševljava.
Razlozi koji bi me naveli da se okušam u Vipasana praksi je želja da iskusim potpuno novo i nepoznato iskustvo, duhovno se uzdignem i unaprijedim svoju moć mirovanja u meditativnom stanju. Po prirodi sam dosta dinamična i teško uspijevam vise od 20ak minuta da provedem u meditaciji. Medjutim, kad bih se našla na mjestu koje propisuje višečasovne meditacije znam da bih se pokorila toj formi i ispoštovala je do maksimuma. Sama u svojoj kući sigurno ne bih uspjela da meditiram 10 časova dnevno ali kad bih se pridružila grupi koja to radi ne bi mi preostalo ništa drugo osim da i sama isto radim.
U ovom trenutku jedini vremeski period kad bih mogla ići je ljeto zbog raspusta tako da do tad imam dovoljno vremena da razmislim želim li se okušati u Vipasana praksi. Ivona je pošla danas pa samo mogu da se nadam da će joj iskustvo biti toliko dobro da će poželjeti da opet podje. Mnogo znači kad se u nepoznato ide sa prijateljem čije samo prisustvo podrazumijeva podršku i sigurnost.
Današnje razmišljanje o vipasani pokrenulo je odredjnu lančanu reakciju. Kako sam skinula aplikaciju koja prikazuje u kojim gradovima i kojim datumima se održavaju kursevi ušla sam da pročitam i kodeks ponašanja dok se boravi u centru. Već sam pomenula isključivo vegansku ishranu i to je dok sam čitala u meni probudilo veliku želju da se konačno odreknem mesa i predjem na makar vegetarijansku ishranu.
Ja već jesam imala period prije nekoliko godina kad sam poštovala pravila vegetarijanske ishrane. Period u kojem nisam jela meso je bio koliko se mogu sjetiti 9 mjeseci. Nisam tad istrajala u svom poduhvatu jer iako je jedan dio mene želio da predje na takvu ishranu iz ljubavi prema životinjama drugi dio je želio ego identifikaciju kroz koncept "ja sam vegetarijanac". To je bila ideja sa kojom sam se ja identifikovala i kroz koju je moj ego izvlačio osjećaj vrijednosti. To nije bio ispravan motiv i moja akcija nije mogla rezultirati uspjehom.
Sad je stanje malo drugačije. Već duži vremenski period jedan dio mene tiho ali uporno govori da je vrijeme da se odreknem mesa. Svaki put kad se meso predloži za obrok javlja se blaga neugodnost, nešto poput krivice. Sad tu nema ega koji kroz koncept vegetarijanstva želi posebnost. Postoji samo duboki osjećaj da odreći se mesa jeste ispravna odluka. Medjutim, uvijek bi se na pomisao da ukinem meso, iako se bolje osjećam kad ga ne jedem, protivio drugi dio mene govoreći da mi je meso neophodno kao gradivna materija za mišiće koje treniram.
Ego je u ovom slučaju zauzeo poziciju da iz dobrog i istreniranog tijela izvlači vrijednost i onda se buni na svaku pomisao koja donoseći neku promjenu tu vrijednost može ugroziti. Ipak, danas uslijed malo drugačijeg stanja svijesti shvatila sam da treba ego žrtvovati radi objektivo ispravne odluke. Tako da sam sebi postavila cilj da uvedem značajnu i ovoga puta trajnu promjenu.
Naravno, Rim nije izgradjen za jedan dan tako da sam sebi dala rok od godinu dana da postepeno smanjujući konzumiranje mesa konačno dodjem do potpunog prestanka. Sledeće što mora biti učinjeno je odricanje od kožne garderobe i obuće. To što imam ću u roku od godine pokloniti. Takodje ću pronaći i koristiti one brendove kozmetike koji su cruelty free.
Prije nego sam počela sa pisanjem razmišljala sam se da li išta od ovoga da napišem ili da sve navedeno sprovedem u tišini ne dijeleći to ni sa kim. Razlog mog dvoumljenja je ego koji je toliko lukav da nema toga iz čega neće pokušati da izvuče pažnju i vrijednost. POSEBNOST. Medjutim, kako uvijek govorim ego se ne može pobijediti već se mora posmatrati. Tako da onaj dio mene koji kroz ego zbog navedenih promjena osjeća posebnost je vidjen. Čim je vidjen znači da dolazi do prestanka identifikacije. I kad se uzme u obzir da je svrha pisanja ovog dnevnika dijeljenje stavova, interesovanja, iskustava i spoznaja i kroz to inspiracija i motivacija na put samospoznaje makar jednog čitaoca zaključila sam da uprkos egu navedeno treba biti napisano i podijeljeno.
