Vrlo ozbiljni i ambiciozni planovi
15, decembar, 2024, nedelja.
19.45h
Zadnjih i previše dana provela sam bez nekih naročitih obaveza. Osim posla u školi oslobodila sam sebe svega ostalog. Iako jesam veliki zagovornik da ne treba sebe previše obavezama i "to do" listama opterećivati i da treba sebi odušaka dati ipak moram konstatovati da vrijeme koje sam imala slobodno nisam ni najmanje kvalitetno provodila niti u njemu uživala. Poneki lijenji dan zna mnogo da prija i da pruži pravi refresh ali kad svaki dan postane takav u tome nema ni malo zadovoljstva. Čak naprotiv. Uslijed nedostatka obaveza i zadovoljstva uslijed uspješno obavljenih obaveza počne polako ali sigurno da se akumulira nezadovoljstvo.
Dani su mi se uglavnom se svodili na ležanje i skrolovanje koje mi se tiho i neprimjetno opet uvuklo u svakodnevnicu. Ljetos sam u navali motivacije da se oslobodim od pretjeranog korišćenja telefona potpuno ostavila mreže po strani. Pravilo je bilo: bez dijeljenja ikakvog sadržaja, bez skrolovanja i bez odgovaranja na ikakve poruke. Mjesecima sam poštovala pravila ali dosada jesenjih dana i nedostatak inspirativnih aktivnosti su me vratili na stare navike. Čak nisam redovna ni u teretani bila. Poslednji trening sam i to poprilično bezvoljno i nekvalitetno odradila prije nekih 7, 8 dana.
Nezadovoljna nezadovoljstvom odlučila sam da današnji dan bude zadnji koji će mi uludo i smoreno proći. Neću čekati Novu godinu da bih donijela odluke i uvela sitne ali bitne promjene u svoju svakodnevnicu.
Dakle, odluke su:
Povratak na dominantno proteinsku ishranu
Nekoliko mjeseci prije ljeta sam po Ivoninom savjetu prešla na proteinsku ishranu i mogu reći da nikad ali nikad u svom životu nisam bila zadovoljnija svojim izgledom. Kako sam godinama u treningu imam snažne i oblikovane mišiće a jedući samo proteine višak masnog tkiva je otpao i ti mišići su došli do izražaja ali ne na način da izgledam grubo već izvajano. Medjutim, ljeto sam provela na moru i uslijed brojnih faktora značajno smršala što meni nikako ne stoji lijepo. Kad sam došla kući pokušala sam da nastavim sa proteinskom ishranom ali jednostavno nisam uspijevala da dobijem na kilaži. Ostajala sam mršavija nego što sam željela. Uslijed toga sam opet vratila ugljene hidrate u ishranu i dosta brzo dobila nazad željene kilograme i zadovoljstvo izgledom tako da povratak na proteinsku ishranu je najviše inspirisan laganošću koju tada osjećam u organizmu. Ugljeni hidrati me spuštaju.
Fizička aktivnost
Prijavila sam se, iako još nisam sigurna da cu ići, na Porto Novi trku od 5 kilometara koja se trči drugog januara. Iako je distanca od 5 kilometara nešto što uvijek mogu lagano istrčati ipak ako budem odlučila da idem valjalo bi da se malo pripremim. Mada i nevezano za pripremu osjetila sam želju da s vremena na vrijeme otrčim svoju omiljenu "ubibožetešku" brdsku maršutu. Osim trčanja treba poći i do teretane i to ne samo za donji dio tijela. Dakle, nikako ne zapostavljati gornji dio. Isto tako ponekad, jer u tome maksimalno uživam, odraditi i trening u dvorištu. Kroz sprovodjenje različitih aktivnosti izbjeći ću monotoniju jednoličnog treninga.
Pisanje
Iako sam u poslednjoj objavi iz segmenta Dnevnika rekla da pisanje neću siliti sad to poričem jer ako budem čekala inspiraciju teško da ću išta novo pisati. Nekad motivaciju i inspiraciju treba malo izazvati. Kao večeras. Došla sam bez ikakve želje da pišem ali napisavši prvi paragraf želja i inspiracija su došle. Tako da ako već ne mogu svake sedmice objaviti članak iz drugih kategorija onda mogu makar Dnevnik i to jednom sedmično.
Duhovne prakse
Iako ostavljam odredjeni rad na sebi u duhovnom smislu za posle Nove godine jer mi tad zahvaljujući Ivoni stižu dvije prebitne knjige i to direkt iz Njujorka to ne znači da čekajući ih ne trebam makar osnovno da radim. A osnovno je svjesnost koja je uvijek tu i kojoj se treba što češće vratiti u toku dana. Za to ne treba odvajati posebno vrijeme i mjesto već što češće jednostavno zaustaviti misli i vidjeti šta preostaje - vječito i vazda prisutno prisustvo, svjesnost. Osim toga umjesto što na Gaju (nešto poput Netfliksa ali za duhovnost) gledam o Drevnim civilizacijama treba da jutra počinjem Ram Dasovim predavanjima koja postavljaju vrhunski temelj za svjestan i prisutan dan.
Ostalo
Kontaktirati geometra i arhitektu, uraditi nešto povodom štampanih dnevnika, smanjiti mreže i telefon, čitati Habjanovićkine romane koje sam dobila na poklon jer su lagani za čitanje mada nekad emotivno teški, vratiti redovnu noćnu šetnju bez obzira na vremenske uslove.
To bi bilo uglavnom to. Malo mi je smiješno što moram da pišem i planski vraćam aktivnosti koje su mi tokom čitave prve polovine ove godine bile prirodno stanje i svakodnevni dio života. Ipak, posjedujući jaku želju ne sumnjam da ću ih uspješno vratiti nazad jer sa ove pozicije mogu da tvrdim da je mnogo bolje biti umoran od završavanja obaveza nego smoren uslijed nedostatka istih.
Za kraj ću reći onu famoznu:
"Počinjem od sjutra".
.jpg&w=250)