Emotivne potrebe jednog ljudskog bića
Potrebe.
Sama riječ govori dovoljno sama za sebe. Potreba nije nešto što je opciozno već potrebno dakle neophodno. Možemo slobodno reći da postoje fizičke potrebe poput hrane, vode, sna, skloništa i sl. Ukoliko dodje do nezadovoljenja osnovnih fizičkih potreba znamo kakve posledice mogu biti. Isto tako postoje emocionalne potrebe. Medjutim, u našem društvu emocionalne potrebe kao da nisu u potpunosti priznate kao neophodnosti kao što je to slučaj sa fizičkim. Na primjer, nećemo nikad čuti da neko kaže: "Šta nije u redu sa tobom pa moraš svaku noć da spavaš?", dok vrlo često ćemo čuti: "Imaš sve u životu a plačeš! Šta nije u redu sa tobom?".
Kad su emocionalne potrebe upitanju problematično je to što velika većina nas nauči kroz odrastanje i socijalizaciju da imati potrebe nije u redu jer vrlo često roditelji nemajući kapaciteta da nam u djetinjstvu zadovolje emotivne potrebe nesvjesno učine da se osjećamo krivim i lošim što uopšte imamo te potrebe pa smo ih uslijed toga potisnuli. Kao odrasli ljudi čeznemo da nam neko zadovolji potrebe ali se u isto vrijeme borimo protiv toga jer duboko vjerujemo da se svojih potreba treba stidjeti. Temeljne emotivne potrebe ostaju zakopane u dubinama naše podsvjesti dok živimo život pritisnuti teškim nezadovoljstvima kojim uzroka ne možemo naći.
Uslijed svega navedenog ozbiljan rad na sebi poteže neophodnost dolaska u kontakt sa svim svojim emocionalnim potrebama. Tužno je da mnogi od nas čak i ne znaju da definišu svoje emocionalne potrebe. Kad sam se prvi put susrela sa konceptom emocionalnih potreba nisam ni ja najkvalitetnije znala da ih sebi definišem i obrazložim. Zato za sve nas kojima je potreba pomoć za definisanje svojih dubokih emotivnih potreba Gugl ili AI može biti savršen asistent. Ukoliko se ukuca lista emocionalnih potreba izaći će brojne pa se sa liste mogu prepoznati one lične.
Zašto je još krucijalno prepoznati svoje emocionalne potrebe?
Svaki put kad emotivno patimo znači da nam je zadovoljenje neke potrebe ugroženo. Patnja dolazi kad smo emotivno upleteni u odnose sa ljudima koji ne zadovoljavaju naše potrebe i to se konstantno ispoljava u vidu emocionalne boli. Tako da biti načisto sa svojim potrebama znači postaviti kriterijum ko može biti dio našeg života a ko ne jer nisu svi ljudi na ovom svijetu kompatibilni sa našim potrebama isto kao što ni mi nismo match za svačije potrebe. Kad u ranim fazama upoznavanja ljudi prosudimo o njima kroz kriterijum emocionalnih potreba znaćemo da li su vrijedni emotivne investicije ili ne. Isto tako uvidjevši potrebe druge osobe moramo postupati sa integritetom i ako nismo u stanju da ih zadovoljimo u tom slučaju moramo produžiti dalje.
Slijedi lista nekih od mojih ličnih emocionalnih potreba koje su se u zadnje vrijeme iskristalisale. Nisu pisanje redosledom po važnosti jer su sve podjednako važne i predstavljaju moj lični kriterijum.
Reciprocitet
Nisu prihvatljivi ljubavni, prijateljski i poslovni odnosi gdje se osjećam da pružam više nego što mi je pruženo. Vrlo je jednostavno, što mogu ja za tebe možeš i ti za mene. Ono što dam je kriterijum da je moguće istom mjerom i uzvratiti. Ako se ne uzvraća isto onda nije stvar mogućnosti već neželjenja.
Poštovanje granica
Lične granice predstavljaju definiciju prihvatljivog i neprihvatljivog odnosa prema nama samima. Zahtijevam poštovanje svojih granica a za uzvrat poštujem tudje. Moje "hoću" i moje "neću" se ne smije ugrožavati niti mi se može zamjerati što postupam po svom unutrašnjem osjećaju. Granice nisu lično upravljene protiv ikog već isključivo zaštita mog blagostanja.
Predvidljivost
Bliža emocionalna i poslovna interakcija je moguća samo sa ljudima koji mi daju odredjenu dozu predvidljivosti. To znači da se na dogovore sa njima mogu osloniti i njihovo prisustvo u mom životu je postojano. Takodje želim da imam nepokolebivu vjeru i sigurnost da će onu odgovornost koju imaju prema meni poštovati i da znam da ću se podrazumijevati tamo gdje treba da sam podrazumijevana.
Povjerenje
Kroz stroga preispitivanja i samokorigovanja uvijek sam se trudila da budem osoba od povjerenja ljudima u svom životu. Za uzvrat zahtijevam isto jer imati povjerenje u nekoga je beskrajni okean mira dok je nepoverenje kao smrtonosna kiselina koja nagriza iznutra i negativno se odražava na sve segmente života. Imati povjerenje u nekoga znači provjereno znati da te ta osoba na svaki način čuva od sopstvenog zla.
Sloboda
Mogućnost da stopostotno vladam svojim vremenom i svojim životom. Za ovu potrebu mogu slobodno reći da je jedna od primarnih i da dominantno upravlja mojim životom i mojim odlukama. Ova potreba nikad do kraja, makar do sad, nije zadovoljena jer osoba koja radi nikad nema apsolutnu kontrolu nad svojim vremenom a samim tim ni životom.
Pripadnost grupi
Takodje jedna od potreba koja nikad istinski nije zadovoljena. Uvijek sam bila neko ko se sopstvenim izborom drži po strani jer nisam znala kako kvalitetno da se uklopim sa grupom. Najbliže osjećaju pripadnosti grupi sam imala sa fenomenalnom grupom momaka i djevojaka iz beogradskog konjičkog kluba jedog ljeta na Durmitoru.
Samoća
Iako možda kontradiktorno zvuči u odnosu na prethodno navedenu samoća predstvalja onu potrebu za koju isto tako mogu reći da je primarna. Samoća je energetska baterija mog bića. Moja samoća nikad nije bila niti jeste usamljenost već period generisanja moćnih i transformativnih procesa.
