Zaledjena
13. januar, 2025, ponedeljak.
19.52h
Upravo sam završila sa pisanjem teksta i vrijeme je da podjem kući da večeram i nakon toga po mrazu prošetam u čemu inače nevjerovatno uživam. Ostaje mi da donesem odluku hoću li sjutra poći do Kolašina ili ne s obzirom da sam za danas od te zamisli odustala. Baš mi se skija ali prognozom su najavljeni veliki vjetrovi za primorje i Podgoricu. Ti vjetrovi su bjesnili i juče i danas ali ski centar je radio. Tako da 99 posto će raditi i sjutra al mi ne da mira pomisao da podjem sjutra tamo da bih saznala da zičare ne mogu biti puštene u rad.
Smatram da je najbolje da se probudim veoma rano i da vidim kako je stanje po pitanju vremena.
15. januar, 2025, srijeda.
17.25h
Kako sam željela tako sam i otišla na skijanje. Medjutim, za razliku od prvog puta kad mi je sve bilo po volji jučerašnjim danom sam ostala nezadovoljna.
Ustala sam oko 6 časova, popila kafu i vidjevši da je napolju mirno oko 7 sam već bila u automobilu spremna da krenem. Bilo je nekih minus 5 stepeni ali vidjevši da je put suv ponadala sam se da ću moći da vozim onako kako volim. Medjutim, prema Andrijevici put nije bio očišćen i ja sam morala prilagoditi brzinu uslovima na putu. Ima neke izuzetne ljepote kad se veoma rano putuje. Automobila i ljudi skoro da nema i tad mogu neometano da uživam u vožnji, muzici i ako idem Jelovicom ili Albanijom u lijepoj prirodi. Ipak, po zaledjenom putu sigurnost je prioritet.
Na skijalište sam došla veoma rano, već oko 8 časova. Iako znam da se do 9.30 ne pušta na staze ipak biram da dodjem rano ne bih li zauzela parking mjesto. Čekajući da staze počnu sa radom sjedela sam u automobilu, grickala sendvič i čitala nešto na telefonu. Oko 9 sam obukla skafander, skijaške cipele i sa skijama na ramenu i štapovima i ruci pošla do zičare kod koje je bila izuzetno velika gužva. Čekajući sigurno 20ak minuta postala sam svjesna da je neopisivo hladno i da mi se prsti na šakama uprkos skijaškim rukavicama smrzavaju.
Kad je žičara konačno počela sa radom i kad sam posle desetak minuta putovanja na njoj konačno došla na vrh vidjela sam da je gore izuzetno maglovito i za par stepeni hladnije nego u podnožju dok su mi naleti vjera remetili ravnotežu na skijama. Vrlo brzo sam uvidjela da mi ni oprema koju sam ovog puta pozajmila ne paše onako kako bi trebalo. Skijaške cipele su mi bile za broj veće i vidjela sam da mi uslijed toga težiste tijela nije gdje treba i da mi je tehnika skijanja lošija. Spustivši se prvi put riješena sam bila da se spustim još jednom i da idem kući. Ipak nisam otišla odmah. Oko 11 vrijeme se malo smirilo ali problem sa velikim cipelama koje mi ne daju 100 posto kontrole nad skijama je idalje bio prisutan.
Skijala sam još nekih sat vremena i odlučila da podjem do auta ne bih li se malo odmorila jer je lokal bio pun unutra a vani je bilo zbog hladnoće nemoguće sjedeti. Medjutim, onog momenta kad sam sjela shvatila sam da se više ne vraćam na stazu. Izašla sam, prva kola koja sam vidjela zaustavila i poklonila ski pas, presvukla se, spakovala opremu, ustupla parking mjesto i krenula. Kući sam bila oko 14 časova.
Dan sam provela liječeći se supom i čejevima od hladnoće koja jednostavno nije htjela da napusti moje tijeo a sve to u cilju da spriječim prehladu. Legla sam veoma rano. Prije nego sam zaspala odgledala sam još jednu epizodu "Sto godina samoće".
U pitanju je nova Netfliksova serija radjena po istoimenom romanu Gabrijela Garsije Markesa. Ta knjiga jeste jedna od mojih najvoljenijih. Zanimljivo je da Markes za života nije dopuštao da se "Sto godina samoće" ekranizuje jer nije vjerovao u sposobnost filmskih kuća da njegovo djelo vjerno predstave na ekranu. Ipak, nakon njegove smrti njegovi sinovi su okupili ekipu i prva sezona serije je snimljena i to je snimljena tako da vjerno prati knjigu što me prosto oduševljava. Zadnjih par godina snima se veliki broj serija po romanima ali se mnogo odstupa od radnje.
Tako na primjer moj omiljeni serijal epske fantastike "Točak vremena" uskoro čeka premijeru treće sezone serije ali radnja izuzetno odstupa od knjige. Seriju gledam ne bih li makar nekako svoje omiljene junake gledala na ekranu ali je tužno i razočaravajuće što to nije to.
Knjige iz navedenog serijala skupljam zadnjih 20 godina što i nije bio baš lak posao. Kad sam započela knjige nije bilo tako lako nabaviti kao danas a i kasnije teško je bilo naći dio koji mi treba jer serijal ima 14 knjiga a ni jedna knjižara u kojoj sam bila nije imala čitav serijal na broju već samo pojedine djelove. Skupljajući te knjige godinama uvijek sam se pitala hoće li ikad serija biti snimljena. To se jeste dogodilo ali mi nije donijelo zadovoljstvo kojem sam se nadala.