Posmatram sebe
27. decembar, 2024, petak
15.01h
Iako ne znam da li je to tačno, izgleda da se baterija brže prazni kad je hladno vrijeme. Tako sam ja danas došla do Miska ne bih li par redova napisala ali lap top koji je u potpunosti prazan me onemogućava u tome. Obično sam odgovorna kad je punjenje baterija upitanju i znala sam da na lap topu ima baterije dovoljno za kratku upotrebu ali izgleda da ju je noć u hladnoj sobi dokrajčila. Ipak, neću odustati pa ću željeno napisati u Vajber bilješkama.
Nemam vremena da bih pisala neki duži tekst jer sam do Plava došla na kratko ne bih li svratila do bankomata i marketa. Brzo moram nazad da se spremam jer večeras sa kolektivom iz škole idem na večeru uz muziku ne bi li proslavili kraj polugodišta ali i predstojeće praznike.
Planirala sam da obučem malu crnu haljinu preko koje bih obukla crni strukirani, sa naramenicama sako, kaiš od lakovane kože sa diskretnom ali efektnom šnalom i sandale sa tankom i visokom potpeticom. Sve bih upotpunila sa bisernom ogrlicom koju mi je poklonila tetke i koja moćno ide uz crnu kombinaciju. Ipak, sve to pada u vodu i čeka neku drugu priliku jer koliko god dobra kombinacija bila ne nosi mi se jer osjećam da mi u njoj ne bi bilo prijatno. Kako zbog hladnoće i leda tako i zbog neudobnosti.
Od svega navedenog najvjerovatnije ću uzeti samo sako uz sive pantalone, crni bodi koji ističe dekolte, čizme iznad koljena sa četvrtastim vrhom i desetak santimetara visokom blok petom. Provjereno znam da ću u toj kombinaciji izgledati odlično i osjećati se sredjeno a opet će mi biti udobno skoro kao da sam u trenerci.
Kosu ću ispresati dok ću od šminke koristiti moje standardno: bb kremu, olovku za obrve koju koristim i za usne, karmin u boji mesa i nekoliko slojeva maskare. Moje umijeće šminkanja se na tome završava. Medjutim, i to će biti dovoljno da napravi razliku jer se inače ne šminkam.
29. decembar 2024, nedjelja.
17.00h
Iako možda zvuči čudno poslednji put sam uveče izašla, ne računajući petak veče, skoro tačno prije godinu dana. Sjećam se da sam se baš lijepo u društvu koleginica provela. Poslije toga nije bilo prilike. Ljetos, pošto sam radila u lokalu koji je svakodnevno organizovao žurke, muzike, buke i gužve mi je bilo "preko glave". Istina željela sam da podjem na nastup Tee Tairović ali za to društva nisam imala.
Zbog svega navedenog računala sam da ću se u petak provesti i više nego dobro. Medjutim, nije tako bilo. Neću da kažem da sam se loše provela, bilo je sasvim okej, ali očekivano dobro raspoloženja pojačano muzikom i malom količinom alkohola je izostalo. Najjača senzacija je bila jaka glavobolja uslijed duvanskog dima. Ispostavilo se da sam odličnu odluku donijela što sam umjesto haljine i atraktivnije kombinacije izabrala jednostavniju.
Nakon kolektivne večeri nas par bliskijih prijatelja smo pošli u kafanu "Most" što se pokazalo kao veliki fijasko. Naime, kafana je bila do granice pucanja prepuna i ćošak kod rashladnih vitrina koji smo zauzeli nas je ostavio na milost i nemilost užurbanih konobara koji su nas na svom putu svako malo gurali.
Kući sam krenula prilično kasno. Temperatura nije bila previše niska a put suv, tako da sam makar mogla da uživam u brzoj vožnji i nekim zaboravljenim folk numerama kojih sam se prisjećala.
Postojala je mogućnost da danas podjem na skijanje jer je Kolašin 1450 prije nekoliko dana otvoren. Ipak, odlučila sam da ostavim to za neki drugi dan, potencijalno utorak, jer mi se nije rano ustajalo da bih na vrijeme stigla da iznajmim opremu, zauzmem parking mjesto i počnem sa skijanjem čim se skijalište otvori. Ispostavilo se da sam dobro odlučila jer sam spavala bez prekida čitavih 12 sati.
Jutro sam započela čitajući Hokinsa.
Fascinantna mi je iznova i iznova spoznaja da odredjene knjige samo jesam li im se na kratko posvetila imaju sposobnost da me znatno vibraciono podignu. Tako je i bilo danas.
Čitala sam segmenat u kojem govori da se odredjene pojave mijenjaju samo ako ih posmatramo. Autor navodi da sve ono što želimo da promijenimo kod sebe treba samo da bude primijećeno onda kad se manifestuje. I to je sve. Sama činjenica da je primijećeno dovodi do toga da polako bude i otpušteno. Tako sam budnom svjesnošću primijećivala sve senzacije koje bi mi se javile. Svaki put kad bih krenula da odlutam u egoistične misaone scenarije javila se svjesnost da primijeti da sam opet krenula sa mislima tamo gdje ne treba. Vježba je rezultirala jakom prisutnošću i slobodom od drame u koju misli uvlače.
S obzirom da je dan bio svaž ali vedar i sunčan poželjela sam da odem pored rijeke ne bih li uživala u suncu i zvuku vode. Provela sam tamo neko vrijeme gledajući u pravcu sunca i uživajući u igri boja koje su plesale ispred mojih zatvorenih očiju.
.jpg&w=250)
