Znamo li istinski ko smo?
Postoji mnogo toga što nam je kao pripadnicima ljudske vrste zajedničko. Jedna od tih stvari je socijalizacija koja je prisutna kako kod najprimitivnijih društava tako i kod onih gdje je stepen civilizovanosti na najvisočijem nivou. Pod socijalizacijom se podrazumijeva prilagodjavanje novog člana planete Zemlje društvenim normama koje važe u odredjenom društvenom skupu. Jednostavno rečeno, dijete kad se rodi biva vaspitanjem prilagodjeno društvu u kojem raste i živi.
Socijalizacija je društveno neophodan proces. Medjutim, ono problematično u svemu tome je da sam taj proces najčešće bude takav da odredjeni član društvene skupine u kojoj se socijalizuje bude primoran da odstupi od onih osobina koje su mu kao jedinstvenom sklopu karakteristične ali u tom društvenom skupu nisu poželjne i da usvoji one osobine koje čine da bude psihički emotivno ali i fizički bezbjedan.
Dijete se radja sa odredjenim osobinama dok neke stiče tokom života. Tako, na primjer:
Umjetnički nastrojeno dijete se rodi u porodici ambicioznih karijerista.
Gej osoba se rodi u religijski striktnoj porodici.
Dominantno dijete se rodi u porodici koja zahtijeva pokornost.
Motorički prosječno dijete se rodi u porodici vrhunskih sportista.
Postoje dva ishoda za navedene primjere. Jedan je da dijete koje se ne uklapa u okvir koji postavlja porodica i društvo budu prihvačeno takvo kakvo jeste i uz to mu bude pruzena sloboda da neometano gradi svoj zivotni put. Medjutim ovaj ishod je makar u nasem drustvu rijetko kad dostupan.
Drugi ishod je takav dijete bude primorano vaspitanjem da se uklapa u okvir koji pripisuje drustvo i porodica. U tom procesu usvaja ono osobine koje su pozeljne jer te pozeljne osobi ne su one koje mu garantuju da ce biti emotivno zbrinuto dijete koje u najranijim godinama apsolutno zavisi od startelja emotina sigurnost je bitan kruvijlno bitan faktor kao i hrana i voda.
one osobine koje sticemo odrastajuci a zaduzene su da nam obezbijede sigurnost unutra drustvene strukture u kojoj se nalazimo se nazivaju adaptivne strategije. T strategije iskljucivo zavise od okruzenja u kojem odrasta.
Da bi smo bolje razumijeli sta su adaptivne strategije hajde da analiziramo jedan od gore navedenih primjera.
Dijete sa artisticnim afinitetima se rodilu u porodicu intelektualaca koji prije svega cijene obrazovanje i status moji kroz karijete imaju. Radi primjera cemo uzeti da ta porodica ne gleda blagonaklono na umjetnist. Smatraju da je umjetnost fina razbibtiga i zanimljiv hobi ali nikako profesija. Dijete rodjeno u toj porodici bi sate provodilo crtajuci ali mu to nije dozoljno. Umjesto toga trevba uciti silne lekcije, obezbijediti Lucu i upisati najbolju sredju skou. Svaki pu kad bi dijete pozeljelo da slika roditeli bi na to gledali sa prezirom tako da je vremenom i dijete pocelo svoje zelje da se stidi o onkda kad bi i vuceno zeljom izgubilo vrijeme na slikanje radilo bi to sa velikim osjecajem krivice. Udovoljvajuci roditeljima da me bi bila ignorisana ana je razvila stil ponasanja da vise pazi na to kako se ljui oko nje osjecaju nego ona sama. Isto Odrastajuci svoj talenat je sakrilo iza stida i krivice a na umjetnike uslijed podsvjesne zavisti gledala je ocima svoje prodie sa prezirom.
Dakle lako se vidi da dijete da bi imalo emotivni feedbek mora da bude onako kakvo roditelji zele U tomk porces ono usvaja one osobine koje roditelji zele i pohvaljuju a dobacuje ono sto istinski jeste.
Istinski anine osobine su umjetnost
adaptivne strategioje: pipl plizing i osudjeivanje.
Zsto je sve ovo znacajno?
Ukoliko nismo pronasli objasnjenja a sve one osobine koje imamo ne mozemo da tvrdimo da je to ko istinski jesmo. To nismo istinski mi vec adaptivne strategije koje smo bili prmorani da usvojimo ne bi li bili bezbjedni. Ka bi ana