Iluzija sreće

Iluzija sreće
Unsplash/Jonathan Borba

Razmišljajući o ljudima i njihovim stremljenjima ne mogu a da ne zaključim da svi mi bez izuzetka ma šta radili težimo da budemo srećni. Ukoliko se uzme, izanalizira i na sastavne djelove rastavi svako ljudsko djelovanje lako se može vidjeti težnja da se dostigne emocija sreće i zadovoljstva. Bilo da sebe počastimo novim automobilom ili putovanjem ili udjemo u ljubavni odnos, brak i zasnivanje porodice temeljni motiv je naše iskonsko strmljenje ka sreći. Sreća kao konačna destinacija je motiv svih naših misli, djela i nadanja. Stremimo sreći kad radimo dobre ali i kad radimo loše stvari.

Iako je možda teško zamisliti kako osoba koja na primjer konzumira droge, krade od drugih ili je čak nasilna stremi sreći ovaj tekst ima upravo cilj da sve to pojasni.

Duhovni učitelji se slažu da je stanje sreće i zadovoljstva naše prirodno stanje i da istinski nepresušni izvor sreće mozemo pronaći samo u sebi samima. Kao potvrdu te konstatacije neće nam trebati veći dokaz do posmatranja male djece.

Osim kad im potrebe poput hrane, vode, čiste pelene i emotivne pažnje nisu zadovoljene djeca su obično i više nego srećna. Neometena brigama i ograničavajućim uvjerenjima još uvijek imaju direktan kontakt sa izvorom istinske sreće. Većinu vremena provode u sadašnjem trenutku srećni i zadovoljni i sa svijetom i sa sobom. Najćešće se ne kaju zbog prošlosti niti se plaše budućnosti.

Medjutim, uslijed socijalizacije i vaspitanja usvajaju navike odraslih i pod pristiskim odraslih umjesto boravka u sadašnjem trenutku i uživanja u malim a velikim dječjim radostima postaju sve više kao odrasli. Sve češće prošlost postaje izvor kajanja a budućnost izvor straha. Cementiraju se ograničavajuća uvjerenja, negativni obrasci ponašanja, brige, strahovi, netrpeljivosti i brojni drugi fakotri koji polako ali sigurno blokiraju izvor sreće. Izvor je idalje poput sunca tu ali se uslijed oluje mračnih oblaka misli i emocija ne vidi i ne osjeća. Negativno emotivno stanje postaje svakodnevnica.

Smatram da bez visokih emocija poput radosti, ljubavi i sreće ne možemo da opstanemo i zato svi mi koji imamo blokiran pristup nepresušnom izvoru sreće u nama samima tražimo načine kako makar malo da se dignemo iz nižih emocija i osjetimo one visočije. Medjutim, osloboditi se svih negativnih elemenata koji čine svakodnevnicu mračnom i tmurnom je veliki i dugotrajan posao zato često u nesvjesnom pokušaju da se osjećamo bolje pristupamo strategijama koje same po sebi ne donose sreću već donose samo trenutno olakšanje od standardnog stanja. Ipak, postizanje boljeg emotivnog stanja kroz metode koje nisu na vibracijama sreće, radosti i ljubavi ne donosi trajnu promjenu već instant olakšanje. Kad njihovo dejstvo prodje a prodje vrlo brzo mi se vraćamo na prethodno nisko emotivno stanje.

Strategije koje koristimo da bi smo se osjetili bolje su brojne. Ja ću navesti samo nekoliko njih koje najčešće primjećujem kod ljudi.

Upotreba supstanci

Ni jedna osoba se ne bi maltretirala i trovala svoje tijelo supastncama poput droge i alkohola da zna da su joj stanja koja te supstance izazivaju dostupna i bez upotrebe te supstance. Supstanca samo kratkotrajno dovodi do visočijeg emotivnog stanja nego što je standardno i kad se kroz upotrebu supstance doživi to veće stanje ono se pogrešno tumači kao stanje sreće i zadovoljstva a zapravo je iluzija i olakšanje od prethodnoh stanja. Čim prodje dejstvo supstance osoba se vraća na ono prethodno stanje niskih emocija.

Materijalni noviteti

Automobili, garderoba, estetske korekcije i sve ostalo donosi veliki talas pozitivnih emocija. Ipak manje poznata činjenica je da sve kupovine koje donose sa sobom porast osjećaja važnosti zapravo služe kao pojačivači osjećaja vrijednosti. Jednostavno rečeno smatramo da su nam te stvari potrebene da bi smo pred sobom i drugima bili vrijedni. Medjutim, kad se draž novine iscrpi iz visočijih emotivnih stanja vraćamo se na prethodna nezadovoljstva i osjećanja nevrijednosti.

Društvene mreže

Iscenirani životi i isfiltrirana lica i tijela predstavljaju isto tako metodu da podignemo emotivno stanje na veće nivoe. Predstavljajući sebe da smo onakvi kakvi nismo i da živimo onako kako ne živimo dobijamo kratkotrajni doping pozitivnih emocija koje nas dižu više nego što smo bez toga bili i ti kratki trenuci onogo što se nama čini kao sreća a zapravo je samo olakšanje od prethodnih niskih emocja kao dim se rasprši kad vidimo nekog ko više ima ili bolje izgleda. To nas vraća direkt na prethodne niske emocije.

Ogovaranja, intrigiranja, sabotaže i slično

Iza svakog lošeg djela, noža u ledjima, ogovaranja i sl krije se očajnički pokušaj da se osjećamo bolje nego što se osjećamo ili da ostvarimo odredjenu dobit i u temlju svega toga je stremljenje da osjetimo visočije emocije poput sreće i radosti. Zato često osjećamo zadovoljstvo kad pricamo loše o nekom drugom. Nabrajajući tudje greške, mane i promašaje na kratke trenutke zaboravljamo na svoja nezadovoljstva i stvaramo iluziju da smo bolji ili da nam bolje ide nego tim drugima. Radeći tako privremeno se osjećamo bolje. To traje vrlo kratko. Olakšanje brzo nestane i prethodna nezadovoljstva se vrate.

Okrivljivanje

Kriveći državu, presjednika, političare, bogataše, nastavnike, roditelje, braću, sestre i sve moguće ostale za to što nama nije kako treba u životu proizvedemo veliko olakšanje. Svi su drugi krivi što nam je život takav kakav nam je i što se osjećamo tako kako se osjećamo. Kriveći druge dovodi do toga da se na kratke momente osjećamo bolje nego inače. Medjutim, na dubokom nivou znamo da samo mi upravljamo svojim životom i zadovoljstvio okrivljivanja bude kratkog vijeka.

Da bi što bolje navedeno razumjeli hajde da zamislimo skalu od 1 do 10. Mi smo npr na broju 2 što predstvalja veoma nisko emotivno stanje. Želimo emocije sreće, ljubavi i radosti što se na ovoj našoj skali nalazi na broju 10. Medjutim, posežući za navedenim sredstvima mi sebe samo sa broja 2 dižemo na broj 3 ili 4 a to je kao što vidimo idalje veoma udaljeno od istinski pozitivnih emocija. Dizanje je privremeno jer razlozi što smo na broju 2 nisu otklonjeni. Kad prodje efekat koping mehanizma vraćamo se na staro.

Evidentno je da nabrojane strategije donose trenutno olakšanje ali na duge staze postaju novi izvor problema jer svaka radnja koja iza sebe ima niske emocije donosi loše rezultate. Samo djela koja su u isto vrijeme dobra i po nas i po druge i koja iza sebe nose energije pozitivnih emocija donose kvalitetne rezultate. Sve ostalo nam se, narodski rečeno, obije o glavu.

Ukoliko uhvatimo sebe dok ovo čitamo da imamo negativne emocije vezano za ljude koji ispoljavaju navedene oblike ponašanja to treba da nam bude znak da ni sami nismo daleko od njih. Osudjivanje je takodje emocija na niskom dijelu skale. Razumijevanje je ono čemu treba da težimo ako hoćemo istinski napredak.

Moramo shvatiti da se svi mi nalazimo na odredjenom mjestu razvoja svijesti i da samo sa tog mjesta možemo djelati. Naša djelanja su uvijek i bez uzuzetka u skladu sa mjestom gdje se nalazimo. Ukoliko se nalazimo na niskim emocijama mi u skladu sa svojim mjestom posmatramo svijet i na osnovu toga postupamo i sa sobom i sa drugima. Pravilo bez izuzetka je da svako radi onako kako najbolje zna i umije.

Da bi došlo do napretka na emocionalnoj skali treba prije svega otpustiti ono što nas drži na dnu ali to je već tema sama za sebe. Isto tako moramo postati svjesni svih onih negativnih strategija za kojima sežemo ne bi li se osjećali bolje i odlučiti da ih se odreknemo jer su i one faktor koji nas nisko drži. Umjesto toga moramo potražiti i svjesno primjenjivati ona ponašanja koja jesu u skladu sa viskom emocijama radosti i ljubavi.