Zašto svakoj žrtvi treba agresor?
Izučavajući literaturu iz oblasti psihologije ali i posmatrajući ljude i njihove obrasce ponašanja uvidjela sam postojanje jedne od skrivenih dinamika ponašanja koja svojom problematičnošću kako na individualnom tako i na kolektivnom nivou mnogo štete nanosi. Danas sam riješila da se pozabavim njom jer iako izuzetno česta ostaje neprimijećena od većine ljudi. Iznijeću teoretsko znanje ali i praktične primjere kako navedena dinamika funkcioniše.
Prije nego se fokusiram konkretno na temu današnje priče objasniću šta pod dinamikom ponašanja podrazumijevam. Može se reći da je dinamika ponašanja skup obrazaca po kojim jedna osoba funkcioniše tj skup odredjenih obrazaca ponašanja. Ta ponašanje sprovedena u akciju predstavljaju jednu dinamiku ponašnja.
Dinamika o kojoj danas želim da govorim je dinamika ponašanja žrtve. Nesumnjivo smo se svi mi prije ili kasnije našli u situcaji da susretnemo osobu koja je konstantno u ulozi žrtve. Ali hajde ipak radi razumijevanja da definišemo profil te osobe.
Žrtva nema nikakav osjećaj moći nad svojim životom. Sva nedaća koja joj se dešavaju nisu njena već tudja odgovornost. Za sve je dakle neko drugi kriv. Žrtva hronično prebacuje odgovornost na sve oko sebe. Svi su imali bolje uslove, više sreće, moćnike da obezbijede protekciju i to je razlog što žrtva ništa nije postigla u životu. Ljudi uvijek nadju načina da se o nju okoriste i da je iznevjere. Njena sudbina je tako teška. Žrtva će godinama biti u scenariju gdje je žrtva, kriviće sve oko sebe ali ništa neće uraditi da to promijeni.
Žašto?
Zato što žrtva obožava da je žrtva. To je njen identitet i sredstvo izvlačenja osjećaja vrijednosti. Ako ćemo da udjemo u duboka uvjerenja jedne žrtve doći ćemo do osjećaja potpune bezvrijednosti a već smo naučili da ego koristi sva raspoloživa sredstva da pronadje i izvuče osjećaj sopstvene vrijednosti. Dakle, budući da se žrtva osjeća bezvrijednom, ona da bi mogla da izvuče osjećaj vrijednosti mora imati glavni sastojak ove dinamike. Potreban joj je agresor. Potreban je neko sa kim će u poredjenju žrtva biti dobra.
Hajde da analiziramo nekoliko primjera.
Gledala sam prije nekoliko godina emisiju u kojoj je populara voditeljka sa omalovažavanjem prekinula izlaganje svog gosta u studiju. Gost je reagujući na njeno ponašanje iznio konstataciju koju je voditeljka protumačila kao uvredu i iskoristila da odmah nakon toga uskoči u ulogu žrtve.
Popularni sportista svojim ponašanjem izaziva bijes i ljutnju kod publike. Publika raguje netrpeljivošću. Sportista iz navedenog scenarija izvodi zaključak da je on predmet mržnje tj žrtva i taj scenario koristi kao motivaciju na putu sticanja pobjede - da bi dokazao da iako omržen može da uspije.
Političar je tokom intoniranja himne pokazao srednji prst. Kada je nacionalna grupacija isprovocirana njegovim djelovanjem odreagovala bijesom političar je poreko da je išta uradio i napravio od sebe žrtvu nacionalizma.
Ukoliko nevješto i neutrenirano oko posmatra ove dogadjaje sve što će vidjeti je voditeljka omalovažena zbog svog pola, sportista kojeg publika ne podnosi i političara ugroženog prijetnjama i bijesom nacionalista. Posmatrajući navedeno na ovaj način reagujemo saosjećanjem prema žrtvi i netrpeljivošću prema agresoru. To tako biva jer je naša urodjenja osobina da se identifikujemo i da pokušamo da zaštitimo ranjive strukture jer nesvjesno na taj način kao da pokušavamo da zaštitimo ranjive djelove sebe. Medjutim, posmatrajući na ovaj način ne uspijevamo da vidimo širu sliku i pravo stanje stvari. Zato hajde opet da se vratmo na naše primjere i malo ih podrobnije analiziramo.
Intervju je išao normalnim tokom dok voditeljka sa omalovažavanjem nije grubo prekinula gosta – početni čin agresije. Gost je reagovao na isti način – uzvratio je na agresiju agresijom. Voditeljaka je uskočila u ulogu žrtve – prikrivena agresija.
Sportista bahatim ponašanjem okreće publiku protiv sebe – početni čin agresije. Publika ga izviždi – uzvraćena agresija. Sportista smatra sebe za predmet mržnje publike i upada u ulogu žrtve – prikrivena agresija.
Političar pravi uvredljiv gest – početni čin agresije. Nacionalna grupacija reaguje burno – reakcija agresijom na agresiju. Političar od sebe pravi žrtvu nacionalizma i predmet mržnje nacionalne skupine – prikrivena agresija.
Smatram da postavljeno na ovaj način postaje jasno kako ova dinamika ponašanja funkcionise.
Bitna za razumijeti je da žrtva uvijek iz tog osjećaja da je ona žrtva a da je neko prema njoj loš izvlači svoj osjećaj vrijednosti. To znači da će žrtva uvijek i po svaku cijenu proizvoditi agresora jer bez njega nema ni osjećaja vrijednosti - kako da se osjeća dobro vezano za sebe ako nema onog koga može da okarakeriše kao lošeg.
Dinamika ponašanja žrtve je strategija koja uvijek donosi rezultate jer je po pravilu drugi čin agresije kod osobe koja biva okarakterisan ako agresor burniji od prvog čina agresije koji izvodi navodna žrtva i onda oni koji se iz već pomenutog razloga saosjećaju sa žrtvom staju na njenu stranu jer ne primjećuju prvi čin agresije i tada žrtva dobija validaciju koja joj je neophodna - ona je dobra agresor je loš.
Upravo su to motivi koji pokreću aktere naših primjera. Voditelja je na tipično ženski način ušla u ulogu žrtve a od muškarca napravila agresora. Napravila je kliše scenario gdje je žena žrtva muškog podcjenjivanja. Sportisti je mržnja publike gorivo iz kojeg crpi snagu za pobjedu. On prosto mora da izaziva tu mržnju jer da nje nema ne bi bilo inata koji ga vodi do pobjede. Nesvjesno okreće publiku protiv sebe da bi mogao njihovom mržnjom sebi da obezbijedi pobjedu. Političar primjenjuje posebno toksičnu manipulativnu strategiju pod nazivom gaslajting gdje iako njegovi gestovi očigledni govori da ljudi nisi vidjeli ono što su vidjeli. Praktično pravi sve slijepim i ludim a mržnju okrenutu protiv sebe koristi kao političke poene unutar svoje nacionalne grupacije.
Dinamika ponašanja žrtve je začarani krug gdje žrtva konstantno treba i traži agresora kroz pritajenu agresiju. Kada dobije agresivno ponašanje tad i pred sobom i pred svijetom može da bude ono što želi - žrtva a zapravo je vuk u jagnjećoj koži tj istinski agresor.
