Priroda i društvo
29, maj, 2024, srijeda.
19.25h
U poslednjem upisu pomenula sam da iako mi se sva logika suprostavljala ipak mi mira nije dao osjećaj da ću na trci proći mnogo bolje nego što sam očekivala. Naravno, nisam umjela da protumačim koliko bolje. Kad bi mi pala na osnovu tog osjećaja misao na pamet o mogućnosti podijuma um bi je odbacivao kao nemoguću. Ipak, ispostavilo se da me osjećaj nije varao.
Taj osjećaj povezujem sa intuicijom i opisujem ga kao nepogrešiv pokazatelj da će nešto da bude na odredjeni način. Dolazi sa mjesta dubljeg od misli i postojan je. Ne dolazi u vidu odredjenih emocija poput straha i nade već je stabilan i mislima i emocijama nedotaknut. Ne može se tumačiti kao upozorenje jer ono na šta upozorava ili šta najavljuje ne može biti promijenjeno. To je kao da gledam film koji nisam gledala ali tačno znam kakav će kraj tog filma da bude. Ništa šta bih mogla ja uraditi to ne može promijeniti.
Neke od situacija kad sam imala taj napogrešiv osjećaj je kad je mama bila skoro na samrti od korone ja sam prosto znala da ce preživjeti. Kad je bilo neizvjesno da li ću posao dobiti ja sam znala da je posao moj. Kad sam nade polagala u vezu i odredjenog muškarca osjećaj je govorio da ništa od toga neće biti. Dolazi isključivo sam od sebe, ne toliko često i kad ga ja potražim sama tad ga ne mogu naći. Nikad o njemu ne govorim dok se ne obistini.
1, jun, 2024, subota.
14.00h
Dan nakon trke bila sam veoma umorna i taj umor sam povezivala upravo sa trkom ali kako se evo skoro sedam dana umor nije povukao jedino sa čim mogu da ga povežem su jaki simptomi PMSa. Tokom čitave nedelje svaki dan mi je obilježila veća ili manja količina malaksalosti. Iako sam htjela prosto sve svoje aktivnosti koje radim iz zadovoljstva nisam bila u stanju da obavljam. Nisam trenirala, nisam šetala, nisam pisala. Jedino sam imala snage za posao. U ovom trenutku mogu reći da jedva čekam da prokrvarim.
Sedmica iza mene donijela je sa sobom lijepe vijesti kojima sam se nadala i koje sam svakodnevno sa velikim nestrpljenjem očekivala. Pronadjen mi je stan na primorju i to sa parkingom. Što se cijene tiče neobjašnjivo je niska. Prosto nemam riječi da objasnim koliko me je ta vijest obradovala jer kako je vrijeme prolazilo a ništa nije bilo pronadjeno počela sam da se plašim da mog odlaska na more neći biti jer je sve zavisilo od pronalaska stana. Cijene nekretnina su zaista previsoke ali na to sam bila spremna. Medjutim, činjenica da se svi bave izdavanjem stana na dan ili na nekoliko dana je ono što me je zabrinjavalo. Ipak, prijatelji su mi pronašli baš ono što mi je trebalo i moj odlazak na more je u ovom momentu izvjestan.
Današnjem danu sam se izuzetno radovala. Konačno mi u posjetu dolazi drugarica. Pokušavale smo tu posjetu da ostvarimo još od septembra prošle godine ali su se uvijek neke nepredvidjene okolnosti dešavale da to spriječe. Medjutim, sad vidim da je najbolje bilo tako jer upravo ovaj period godine predstavlja idealno vrijeme za posjetu ovim krajevima.
U Beranama nam živi još jedna drugarica sa kojom ćemo se većeras naći i konačno će se tri filozofa naći na istom mjestu. Pomisao na to zadovoljstvo tjera svu malaksalost.
3, jun, 2024, ponedeljak.
18.56h
Oko 17h ispratila sam drugaricu u ubrzo nakon toga došla na svoje omiljeno mjesto za kafu i pisanje.
Posjeta je prošla da bolje biti ne može i uprkos maloj količini vremena sve je uklopljeno i vrijeme iskorišćeno na najbolji mogući način.
Subotu popodne smo provele u Beranama sa zajedničkom drugaricom u lokalu koji je srećom bio prazan pa smo mogle neometano da razgovaramo o krajnje neobičnim temama i da se u pojedinim momentima smijemo skoro do suza. Kako je veče počelo da pada rastale smo se i pri tome sam vidjela da je drugarica iz Berana kupila mnogo moćna kola. Ne mogu opisati koliko volim moćne žene u moćnim automobilima.
Nedelju smo započele poprilično rano i nakon kafe uživale u doručku koji je bio ne samo proteinski već skoro i 100 posto organski. Prava hrana da nam da energiju za aktivnosti koje su nas očekivale.
Posjetile smo prije svega jezero a nakon toga i obližnje etno selo na jezeru. Poslije toga smo se zaputile u malo dalji kraj koji krase dvije prirodne ljepote a to su divlji i fascinantni vodopad ali i malo jezerce koje puni voda iz dubina i iz kojeg teče planinska rijeka. Jezro je fascinantne zelene boje i neopisivo hladne vode. I drugarica i ja smo se složile da jezero ima u sebi nešto što skoro pa magnetski mami da se u njega bacimo i zaplivamo što smo se i dogovorile da ćemo uraditi kad ga opet budemo posjetile. Vrativši se kući opet smo uživale u fenomenalnoj hrani da bi se odmah nakon toga uputile u šume koje okružuju moju kuću.
Današnji dan smo iskoristile da prije nego se rastanemo posjetimo još par mjesta koja krasi divna priroda.
U ovom trenutku mogu da primijetim da malaksalosti više nema i da slobodno mogu da očekujem da se sjutra vratim tj bolje rečeno da nanovo počnem sa teretanom. Iako mi koji smo tokom čitave godine aktivni u teretani znamo da se narugamo onima koji počnu da rade na sebi kako se ljeto približava ipak mogu i kod sebe primijetiti potrebu da sad kad je ljeto na pragu pojačam intenzitet treninga.
